Svakodnevne navike za koje nijesmo znali da povećavaju karbonski otisak i zagađuju životnu sredinu

autorka: Jana Marjanović

Kako je tema karbonskog otiska postala jedna od najznačajnijih komponenti koja se razmatra na naučnim skupovima koji imaju za cilj diskutovanje o smanjenju zagađenja životne sredine i šta čovjek može uraditi kada su u pitanju klimatske promjene, tako svakodnevno nailazimo na publikacije koje nas podsjećaju da smanjimo sopstveni karbonski otisak. Svaki vodič uglavnom prikazuje iste smjernice: da smanjimo korišćenje automobila; da rijetko koristimo avionski prevoz; da kupujemo organske proizvode sa farmi – koji su uglavnom biljnog porijekla; da smanjimo korišćenje plastike; da kupujemo manje garderobe i počnemo da živimo minimalističkim načinom života; da čuvamo energiju; kao i mnogi drugi principi.

Karbonski otisak predstavlja ukupnu količinu emisije gasova povezanu sa efektom staklene bašte – koji dolazi od proizvodnje i upotrebe/korišćenja određenog proizvoda ili usluge. Karbonski otisak uključuje emisije ugljen-dioksida (CO2) – gasa koji ljudi najčešće emituju – i drugih gasova, uključujući metan, azot-oksid i fluorisane gasove, koji zadržavaju toplotu u atmosferi, uzrokujući globalno zagrijavanje. Globalno zagrijavanje se odnosi na porast globalnih temperatura uzrokovane sve većim koncentracija gasova staklene bašte u atmosferi, dok klimatske promjene se odnose na sve veće promjene u klimatskim mjerama tokom dužeg vremenskog perioda, pa su ova dva procesa često povezana. Globalno zagrijavanje predstavlja veliki problem za Planetu, jer dovodi do npr. otapanja lednika, povećanja nivoa mora, i tako se narušava ravnoteža u ekosistemu – različite vrste organizama izumiru, i narušava se biodiverzitet, koji je jako važan činilac na Planeti. Način na koji mi možemo doprinijeti očuvanju Planete jeste smanjenje karbonskog otiska.

Onog trenutka kada sam shvatila da se karbonski otisak mjeri po glavi stanovnika, i da ja zapravo kao individua mogu doprinijeti očuvanju Planete i njenih resursa time što ću smanjiti svoj karbonski otisak, počela sam primjenjivati osnovne, gore navedene principe i smjernice. Međutim, to mi nije bilo dovoljno. Znala sam da još mnoge svakodnevne navike moraju biti povezane sa proizvodnjom karbonskog otiska. Započela sam istraživanje i došla do interesantnih podataka. Kako nema mnogo članaka na temu svakodnevnih navika za koje nijesmo znali da imaju veliki uticaj na životnu sredinu, tako sam odlučila napisati ovaj blog. Predstavljam pet novih navika koje sam implementirala u svom životu i tako dodatno dovela do smanjenja svog karbonskog otiska.

Prva navika koju trebamo promijeniti kada je u pitanju smanjenje karbonskog otiska jeste – preći sa štampanih knjiga, odnosno „Hard-copy“ verzija, na elektronske knjige, odnosno na „eBooks“. Kao ljubitelj knjiga i njihove kolekcije, ovo je bila navika za koju mi je trebalo duže vremena da je primijenim u životnom stilu. Zašto „eBooks“, a ne „Hard-copy“ verzije knjiga? Na prvom mjestu, „eBooks“ ne koriste papir, pa sa te strane dovode do očuvanja resursa kada je drveće u pitanju. Takođe, ne zahtijevaju mnogo prostora kao štampane knjige – što je od posebnog značaja za nas, minimaliste, koji uglavnom živimo u malom prostoru, koji ne koristi mnogo energije. Važno je napomenuti i to da u njihov karbonski otisak ne ulazi kalkulacija emisija CO2 nastalog prilikom transporta štampanih verzija knjiga. Prilikom čitanja štampanih verzija knjiga, potrebno nam je svijetlo, pa dodatno trošimo električnu energiju. Sa druge strane, energiju ćemo trošiti i prilikom čitanja knjiga na elektronskom uređaju, međutim znatno manje – zamijenite samo 15-30 minuta dnevnog provođenja na društvenim mrežama (kojima je potreban prenos podataka kako biste ih čitali: wifi, 3G ili 4G mreža) sa nekom od eBook verzija knjiga (kojima, jednom kada su preuzete, nije potreban dodatni prenos podataka) i definitivno možete biti sigurni da ste proizveli manje karbonskog otiska. Ovo se odnosi i za ljubitelje pisanja – budite sigurni da ste kupili notes koji u sebi sadrži 100% reciklirani papir. Ukoliko nemate pristup istom, bilješke pravite na laptopu ili na drugom elektronskom uređaju.

Druga navika koje moramo biti svjesni ukoliko želimo smanjiti svoj karbonski otisak jeste ta da manje vremena u toku dana provodimo na internet mreži, odnosno „Online“. Svaka od aktivnosti koje obavljamo na internetu – šaljemo e-mailove, koristimo chat na društvenim mrežama, objavljujemo fotografije i video snimke, slušamo muziku, gledamo filmove – dolazi sa malim troškovima, odnosno emituje se mala količina CO2 zbog energije potrebne za pokretanje uređaja i napajanje bežičnih mreža koje koristimo. Međutim, ukoliko razmotrimo činjenicu da približno 4.1 milijarde ljudi, odnosno 53,6% svjetske populacije u ovom trenutku koristi internet mrežu, skup utrošene energije i emisija CO2 tokom svake aktivnosti na internetu će na globalnom nivou biti veliki i imaće uticaj na životnu sredinu. Ukoliko želite biti dio promjene – Isključite mobilne podatke ili Wifi mrežu kada ne koristite elektronski uređaj u datom trenutku. Umjesto 10 fotografija sa društvom koje napravite, potrudite se da napravite jednu ili dvije. Objavite samo jednu na društvenim mrežama J Potrudite se da bateriju telefona ili drugog bežičnog uređaja koji koristite napunite jednom u toku dana.

Treća navika kojom možemo znatno smanjiti karbonski otisak jeste korišćenje stepnica umjesto lifta. Istraživanja ukazuju na to da korišćenje stepenica – da bismo se popeli do 3. sprata i da se vratimo nazad, umjesto korišćenja lifta, štedi 15 watt/hours(Wh) dnevno, odnosno 450 watt/hours (Wh) mjesečno. Ova količina energije je dovoljna za napajanje velikog plazma televizora tokom 3 sata. Takođe, korišćenjem stepenica dnevno se sagorijeva oko 18 kcal. Korišćenjem stepenica umjesto lifta, na godišnjem nivou ćete smanjiti karbonski otisak za 6.5 kg.

Četvrta navika koju često zanemarimo kada je u pitanju karbonski otisak jeste na koji način i koliko često koristimo mašinu za pranje i sušenje veša. Kako je nova tehnologija ponudila jednu mašinu koja će nakon pranja, automatskim programom uraditi i sušenje veša, važno je da budemo svjesni toga da se prilikom korišćenja mašine za kombinovano pranje i sušenje veša, sa radom na 60˚C, proizvede oko 3.3 kg emisije CO2. Istraživanja su pokazala da se u ovom slučaju veće količine emisija CO2 emituju u dijelu procesa kada je sušenje u pitanju. Da biste smanjili karbonski otisak, preporučuje se da ne koristite mašine za sušenje veša, već da veš sušite na vazduhu. Osim sušenja veša na vazduhu, da biste smanjili karbonski otisak, potrebno je koristiti što manju temperaturu prilikom pranja, pa se preporučuju programi sa 30˚C i 40˚C. Ovim programima ćete dopinijeti i do očuvanja kvaliteta vaše garderobe, pa ćete manje kupovati i konzumirati takozvani „fast fashion“ trend. Svaki novi komad odjeće iziskuje velike količine resursa, prvenstveno kada je voda u pitanju, a i drugi resursi, pa je važno da vodimo računa o odjeći koju već imamo, i da je koristimo što je duže moguće. Očuvanje resursa vode jeste jedan od važnih parametara kada je pranje veša u pitanju, pa tako, da biste smanjili karbonski otisak, i potrošenu količinu energije, preporučuje se da mašinu koristite isključivo kada ste sigurni da ste sakupili dovoljno garderobe za pranje i napunili njen kapacitet.

Peta navika, koju smatram najvažnijom od svih ostalih kada je u pitanju naš uticaj i ono što mi možemo uraditi direktno za Planetu, jeste implementiranje principa „zero waste“ u svakodnevnom načinu života. Ovdje je važno napomenuti da „zero waste“ koncept nije isto kao koncept „reciklaže“. „Zero waste“ predstavlja mnogo veći koncept, čiji je opšti cilj, odnosno strategija POTPUNO uklanjanje otpada, a ne kao reciklaža – upravljanje njime. Praktični koncept predstavlja da individua nikada ne stvara otpad. Da li je to moguće? Jeste u mnogo sfera, kada je u pitanju, na primjer, jednokratna ili kratkoročna stavka zamjenjuje proizvodom koji je dizajniran da traje, da bi se ponovo koristio, popravljao i / ili reciklirao iznova i iznova. Jako je važno da se potrudimo i da kao individua proizvodimo što manje otpada – to će umnogome uticati na smanjenje karbonskog otiska. Osnovni princip „zero waste“ načina života jeste da kupujemo hranu koja nije upakovana. Ukoliko ne živimo potpuni „zero waste“ koncept, a želimo doprinijeti očuvanju životne sredine, za onu hranu koja je upakovana, potrebno je da budemo sigurni da je ambalaža pogodna za reciklažu. Kada su u pitanju kozmetički proizvodi koje svakodnevno koristimo, kako bismo izbjegli pakovanja koja su uglavnom od plastike, i proizvode koji u sebi sadrže toksične materije, najsigurniji način jeste da sami proizvodimo barem određeni dio proizvoda. Za ostalu ambalažu, moramo se uvjeriti da je deklarisana sa znakom koji ukazuje da je ona pogodna za reciklažu. Osim toga, korišćenje jednokratne plastike svesti na minimum. Kada je u pitanju organski otpad, upoznati se sa principima kompostiranja i implementirati ih u dnevnim navikama. Ljudska populacija se rapidno povećava, a sve manje resursa, zato – Reciklirajte, reciklirajte, reciklirajte!!!

„Ja sam samo pojedinac. Kakvu promjenu mogu napraviti?! Poenta je jednostavna: Želim da budem zapamćena zbog stvari koje sam uradila dok sam živjela na ovoj Planeti, a ne zbog otpada koji sam ostavila iza sebe.“ L.Singer – TEDx

Bašta na balkonu – Zašto?!

Autorka: Jana Marjanović


 

BAŠTA NA BALKONU – ZAŠTO?!

         Benefiti svakodnevnog konzumiranja voća i povrća su veliki. Povrće je važan izvor mnogih hranljivih sastojaka, uključujući kalijum, dijetalna vlakna, folne kiseline, vitamin A i vitamin C. Hrana bogata kalijumom može pomoći u održavanju zdravog krvnog pritiska. Dijetalna vlakna iz povrća, kao dio sveukupne zdrave ishrane pomažu u smanjenju nivoa holesterola u krvi i mogu smanjiti rizik od bolesti srca, a važna su i prilikom pravilnog varenja hrane. Folna kiselina pomaže organizmu da formira crvena krvna zrnca, dok vitamin A održava oči i kožu zdravom i pomaže u zaštiti od infekcija, a vitamin C je važan antioksidans i pomaže u apsorpciji gvožđa. Ove činjenice dovode do toga da se ljudi danas  sve više okreću potražnji organskih proizvoda – odnosno proizvoda koji su uzgajani po principima koji ne podrazumijevaju nikakva dodatna hemijska sredstva koja bi podspiješio rast određenog proizvoda. Sa druge strane, kako broj stanovnika na Zemlji se sve više povećava, tako je potrebno više hrane i resursa koji će zadovoljiti osnovne životne potrebe, pa ova činjenica rezultira tome da se na tržištu sve više nalazi hrana koja nije uzgajana po principima organske proizvodnje. Jedan od načina da u određenom periodu godine konzumirate isključivo organske proizvode, gdje ste upoznati sa njihovim načinom uzgoja, jeste da zasadite svoju baštu. Međutim, veliki broj ljudi će reći: Ja živim u urbanoj sredini, u stanu ili kući sa organičenim prostorom u dvorištu, i nemam mogućnosti za uzgojem domaćih proizvoda, iako imam motivaciju. Prema podacima MONSTAT-a, od ukupnog broja stanovnika Crne Gore 63.23% živi u urbanim  naseljima,  dok 36,77% živi u ruralnim naseljima. Ovaj podatak dovodi u vezu to zašto je potrebno da se stanovništvo u urbanim sredinama upozna sa pozitivnim stranama koje im zeleni kutak u njihovom životnom prostoru donosi. Za baštovanstvo nije potreban veliki prostor, a ovaj članak ima za cilj da to i prikaže. Da biste počeli da se bavite baštovanstvom potrebno je mnogo želje, jako malo truda i mali prostor koji imate na svom balkonu od stana ili kuće.

Baštovanstvo na balkonu zahtijeva manje vremena i manje truda od onog koji je potreban ljudima u ruralnim područjima, i na velikim obradivim površinama. Međutim, baštovanstvo na balkonu podrazumijeva da se ima velika motivacija i da se svakodnevno uči o novim metodama koje će unaprijediti voće ili povrće koje se uzgaja. Prije svega, potrebno je upoznati se sa tim koje kulture se mogu uzgajati na malom, organičenom prostoru. Od tih kultura, važno je odabrati sorte koje su otporne na nepovoljne uslove koji ih mogu zadesiti, ali svakako manje rizika imaju one koje se uzgajaju na balkonu, nego na otvorenom prostoru u njivi, kako je slučaj sa sortama koje se uzgajaju u ruralnim mjestima. Ne samo što ćete sebi u određenom periodu godine obezbijediti domaću, organsku hranu, već baštovanstvom na balkonu uređujete prostor u kojem živite, a neka istraživanja su čak pokazala da baštovanstvo smanjuje stres i poboljšava fokus, drugim riječima, utiče kako na psihičko, tako i na fizičko zdravlje. Hrana koju uzgajate na balkonu je hranljivija i ukusnija, pa je i to jedan od razloga zašto se stanovništvo danas sve više okreće ,,urbanom baštovanstvu“.

jana1

Izvor: Pinterest

 

Par ideja za biljke koje možete uzgajati na balkonu su: paradajz, peršun, zeleni luk, paprika i jagode. Osim navedenih, u saksijama na balkonu se mogu uzgajati i krastavac, zelena salata, pa čak i mahunarke (kakav je pasulj). Ovim biljkama je potrebno organsko, mineralno đubrivo, koje će pozitivno uticati na njihov rast i obezbijediti sve potrebne nutrijente. Takođe, jedna od ideja jeste i korišćenje komposta, koje se pravi odvajanjem svih organskih otpadaka iz stana tokom određenog vremena i njegovo pretvaranje i razlaganje u kasniju hranu za biljke koje proizvodite. Osim toga, važno je obezbijediti prostor u kojem će ove biljke imati dovoljno svjetlosti koja im je potrebna, kao i zaštita od hladnoća u određenom periodu godine. Navodnjavanje, odnosno zalivanje koje je poželjno da se radi svakodnevno, uticaće na bolje formiranje plodova. Ukoliko se odlučite da uzgajate lisnato povrće, kao što je zelena salata, potrebno je koristiti pliće posude, duboke do 15 centimetara. Ukoliko uzgajate veće biljke, odnosno one koje rastu visočije, kao što su na primjer paprika, paradajz ili krastavac, potrebne su vam posude duboke barem 30 centimetara. Sve je zaista jednostavno – kao što i zvuči. Ukoliko odlučite da se bavite baštovanstvom na balkonu, pronaći ćete mnogo ideja koje će vas još više inspirisati da uredite prostor i da vam to bude omiljena aktivnost u toku dana.

jana2

Izvor: The Guardian

 

Prema istraživanjima The Herb Exchange organizacije, procjenjuje se da će do 2050. godine svjetska populacija se povećati za više od 35 procenata. Da bi postojale dovoljne količine hrane za sve, sadašnja svjetska proizvodnja usjeva trebalo bi da se udvostruči. Sa druge strane, veći dio populacije živi u urbanim sredinama, pa potpuno opterećivanje poljoprivrednika nije praktično – niti je potrebno! Izađite na svoj balkon ili popločani dio dvorišta i pronašli ste savršeno okruženje za uzgoj hrane, i tako napravite održivi dom za sebe i svoju porodicu. Uzgajanje baštene hrane na balkonu je dobitak za vas, planetu i čovječanstvo. Čak i ukoliko živite usred grada, možete izaći na svoj balkon i ubrati neke proizvode, štedjeći putovanje do prodavnice, a samim tim i novac.

Baštovanstvo na balkonu razvija i druge ekološke navike, kao što je kreativna reciklaža. Kreativna reciklaža jeste još jedan efikasan način da iskoristite svoje baštensko okruženje na otvorenom uz malu cijenu, a da istovremeno povećate svoju ekološku prirodu. Umjesto da u prodavnici kupujete sadnice ili saksije koje su vam potrebne, vjerovatno ćete se poslužiti stvarima koje već posjedujete. Ukoliko ne želite da žrtvujete namještaj ili posuđe koje već koristite, to je u redu. Umesto toga, možete zaviriti u otpad koji planirate baciti. Postoji mnogo iznenađujućih i jednostavnih načina za recikliranje predmeta za vašu balkonsku baštu koji u suprotnom mogu ući u kantu za smeće. Neke od ideja su:

  • Koristite stare kante od farbe kao saksije za biljke koje uzgajate; ne zaboravite izbušiti rupu ili dvije kako bi ostatak vode nakon zalijevanja izašao;
  • Stare staklene tegle možete iskoristiti takođe kao saksije;
  • Izvucite fioke iz starog ormara koji ne koristite i iskoristite ih kao podlogu za saksije ili za one biljke kojima su listovi viseće forme;
  • Sadnju, odnosno rasade biljaka započnite u starim kartonima prije prebacivanja u baštu;
  • Drvene palete koje imate možete iskoristiti na mnogo načina prilikom pravljenja urbane bašte na balkonu.

Budite kreativni! Postoji puno mogućnosti za bavljenje kretivnom reciklažom u vašoj bašti na balkonu. Imajte na umu da izbjegavate korišćenje plastike ili gume prilikom uzgoj hrane. Toksini u ovim materijalima možda ih ne čine idealnim za biljke koje ćete jesti, ali mogu se iskoristiti kako bi se napravile interesantne saksije za uzgoj cvijeća, na primjer.  Prilikom korišćenja predmeta za uzgoj hrane, držite se metala, drveta i cigle prilikom kreativne reciklaže.

jana3

Izvor: The Herb Exchange

Trud i planiranje bašte na balkonu će se isplatiti kada pripremite večeru punu povrća koja je nastala iz vašeg napornog rada.

Vrijeme je da se ruke zaprljaju. Šta planirate posaditi i uzgajati u bašti?

Autorka: Jana Marjanović

Eco-friendly living

Da li ste se ikada zapitali kako razviti eco-friendly living (ekološki život) i koliko će vam to dati motivacije, kao i to koliko ćete se zbog toga ljepše osjećati?! Jedna od glavnih tema mnogih skupova itekako postaje i zaštita životne sredine i način na koji će se spriječiti zagađenje okoline. Ukoliko se spriječi zagađenje okoline, samim tim se čuva i biodiverzitet (raznovrsnost vrsta), zdravlje životinja, ali i zdravlje ljudi, prvenstveno sa stanovišta proizvodnje hrane. Bezbjednost i proizvodnja hrane je jedna od tema koja će biti posebno obrađena u jednom od sljedećih blogova.

Dakle, prema podacima organizacije iz Ujedinjenog Kraljevstva, City of Westminser, trenutno u svijetu postoji 8.3 milijarde tona plastike (što podrazumijeva plastični otpad i proizvedenu plastiku koja se koristi trenutno), od čega čak 90% nije moguće reciklirati. Sva plastika koju nije moguće reciklirati završi na odlagalištima otpada, deponijama, i sve češće završi u okeanima, a tako i u lanac ishrane. Ona se nikada ne razgradi, ali se raspada do čestica nano veličine, koja se kumuje u tkivima organizama. Podaci iz 2018. godine pokazuju da se na godišnjem nivou proizvede 380 miliona tona plastike i naša Planeta nije u mogućnosti da se nosi sa tolikom količinom plastike, reciklažom ili zagađenjem životne sredine. Trenutno, Kina je najveći proizvođač plastičnog otpada, a nakon toga slijede države Indonezija i Filipini.

Kada je u pitanju Crna Gora, prema saopštenjima Monstata, tokom 2018. godine, svaki stanovnik Crne Gore je proizveo prosječno 531,7 kg komunalnog otpada na godišnjem nivou, to jest 1,46 kg komunalnog otpada na dnevnom nivou. Dakle, to su velike količine otpada. Zapitajte se koliko sadrži plastična boca koju ste bacili, svega nekoliko grama, kao i otpadak nakon spremanja hrane. Znači, prosječna osoba u Crnoj Gori napravi po 1,46 kg otpada, što su velike količine kada je jedinka u pitanju, jer je plastični otpad generalno lak, ali jako toksičan. Dolazimo do toga da je važno razviti svijest o važnosti očuvanja životne sredine i razvijanje zero-waste i eco-friendly living-a.

Obrađujući podatke projekta Clean Streets, City of Westminser, plastici treba 400 godina da se razgradi, a prema podacima Zero Waste Montenegro, od ukupnog otpada na godišnjem nivou, čovjek proizvede 21% plastike, što je oko 110 kg na godišnjem nivou po glavi stanovnika, i to je veliki broj, odnosno velika količina otpada.  Trenutno se u Crnoj Gori reciklira manje od 2-3 % otpada. Kada su u pitanju podaci iz Evropske Unije, broj recikliranog otpada je oko 30 %. U Evropskoj Uniji, stanovništvu je fokus na reciklaži, zdravim stilovima života i razvijanje zero-waste menadžmenta.

Urbanizacija, fast fashion, ubrzana proizvodnja hrane, inače ubrzani život stanovništva samo su neki od faktora koji utiču na zagađenje životne sredine i proizvodnju tolike količine otpada, kao i to što stanovništvo sve više ne vodi računa o tome koliko je zapravo značajno to da samo jednog dana promijene navike koje ih prate. Zato je bitno upoznati se sa načinima na koji pojedinac može živjeti sa eco-friendly navikama i kako da ih sprovede u cilju svog zdravlja, bolje motivacije, i samim tim boljim navikama koje ga čine odgovornim stanovnikom Planete.

Načini na koji mi možemo postati Eco-friendly osoba su veliki. Međutim, ovdje je opisano kratkih par primjera i ideja na koji način već danas razviti zdrave navike kada je u pitanju proizvodnja otpada.

  1. RIJEŠITI SE KORIŠĆENJA PLASTIKE

Prvi način jeste da postanemo Plastic Free osoba. Ovo podrazumijeva da korišćenje one plastike koja predstavlja komunalni otpad svedemo na minimum, na dnevnom nivou. Prvenstveno, ideja jeste da sa sobom uvijek nosimo staklenu flašu za vodu i da je napunimo pijaćom vodom kada god smo u mogućnosti. Odrasli organizam u prosjeku zahtijeva 2 do 2,5 litara vode. Važno je da se stalno hidriramo, ali da izbjegavamo da kupujemo vodu iz plastične amblaže, koja je samo za jednokratnu upotrebu. Plastičnu ambalažu ćemo koristiti najduže sat vremena, a ona će ostati u prirodi 400-500 godina dok se ne razgradi potpuno i nestane. Smatram da je ova činjenica dovoljan razlog da već danas zamijenimo korišćenje plastične ambalaže kada je hidratacija organizma u pitanju.

Drugi način na koji možemo biti Plastic free osoba jeste da kupovinu i korišćenje plastičnih kesa zamijenimo upotrebom višekratnih, pamučnih cegera, koji nam omogućavaju da hranu iz marketa dostavimo do kuće. Cegeri su vrlo praktični i može stati velika količina hrane, odnosno namirnica u njima. Takođe, za odvajanje različitih vrsta voća i povrća u marketima preporučljivo je da koristimo papirne kese koje su biorazgradive, za razliku od plastičnih kesa. Plastične kese koje se koriste u Crnoj Gori za pakovanje hrane nijesu biorazgradive. Iskoristite priliku da kada posjetite inostranstvo nabavite ceger za sebe, ili jednostavno uzmite onaj koji se dijeli na različitim promotivnim kampanjama širom Crne Gore.

85149735_184472489427171_6346463054909145088_n

izvor: Pinterest

Treći način kako možemo spriječiti proizvodnju plastičnog otpada jeste da je  poželjno koristiti drveni pribor za ručavanje i hranu nositi i skladištiti u višekratnoj ambalaži, a ne jednokratnoj plastici koju ćemo nakon obroka baciti. Dakle, potrebno je da hranu koju spremamo kod kuće nosimo u ambalaži koju možemo ponovo iskoristiti. Jako je važno birati ambalažu u kojoj ćemo skladištiti hranu do konzumacije, zato što materijali u kojima se hrana nalazi često interaguju sa komponentama hrane i talože u sebi negativne komponente jednokratne plastike.

  1. KUPOVINA ODJEĆE U SECOND-HAND PRODAVNICAMA

            Prema podacima Good on you.eco, platforme koja objavljuje članke i širi svijest o tome koliko je Fast Fashion industrija iscrpna kada je u pitanju proizvodnja odjeće, procijenjeno je da se za proizvodnju jedne pamučne majice potroši 2.700 l pijaće vode, koju jedna osoba može koristiti tri godine. Samo 2,5% vode Planete jeste svježa voda, dok je samo 0,3% dostupno ljudima. Određenu majicu, pamučnu, možete pronaći za 3-5 eura, a zapitajte se da li je to vrijedno resursa koji su iskorišćeni kako bi se ta majica proizvela? Rješenje za eco-friendly život i očuvanje resursa jeste da kupujete garderobu u second-hand prodavnicama, koje su ekološki održive i gdje cijene su dostupne svima. Osim toga, bićete u mogućnosti da uštedite novac, a imaćete priliku da kupite Vintage odjeću koja sve više danas postaje trend i mnoge modne detalje koje možda ne možete pronaći u Fast Fashion prodavnicama. U second-hand prodavnicama uvijek ćete pronaći garderobu koja je autentična, i za koju možete biti sigurni da je nećete vidjeti na drugoj osobi. Eto, dovoljno motivacije za one koji žele da se istaknu, da budu jedinstveni i da samim tim žive eco-friendly životne principe, što im daje motivaciju da se osjećaju ljepše, zdravije i svjesnije kao stanovnici Planete.

  1. KORIŠĆENJE BICIKLA ILI JAVNOG PREVOZA KADA JE U PITANJU TRANSPORT

            Prema podacima POP Movementa i Europian Cyclists’ Federation i njihovih rješenja za smanjenje karbonskog otiska, oni opisuju da korišćenjem bicikla po jednom kilometru emituje se 21 gram ugljen-dioksida, dok se korišćenjem automobila emituje 10 puta više ugljen-dioksida, dakle emituje se 271 gram po kilometru.

Karbonski otisak se mjeri po glavi stanovnika, tako da je važno razviti svijest da osoba kao pojedinac može promijeniti mnogo stvari i da samim tim što smo doprinijeli zaštiti životne sredine, mi ćemo se kao indiviua osjećati zdravije. Sve ono što danas promijenimo u svojim navikama i životnom stilu, možemo biti sigurni da će se to odraziti na naš život i zdravlje u pozitivnom smislu.

  1. KUPOVINA HRANE NA LOKALNIM PIJACAMA I PODRŽAVANJE ORGANSKE PROIZVODNJE, KUPOVINA PROIZVODA OD LOKALNIH PROIZVOĐAČA

          

86192880_659082598255496_821213685618835456_n

izvor: Pinterest

Proizvodnja organske i domaće hrane u Crnoj Gori je, može se reći, poprilično razvijena, odnosno lokalnih proizvođača u Crnoj Gori ima. Sa druge strane, platna moć ljudi u Crnoj Gori nije na zavidnom nivou, i oni nijesu spremni da odvoje veće količine novca kako bi kupili određeni proizvod. Postoji veliki broj lokalnih proizvođača koji imaju i sertifikate koje su implementirali i koji im garantuju kvalitet i bezbjednost hrane. Samim tim, to im daje dodatu vrijednost i povećava cijenu proizvoda. Način na koji Eco-friendly osoba treba imati motivaciju da kupuje na lokalnim pijacama i da podržava jeste to što će se zdravije hraniti i samim tim biti svjesna toga da nije koristila hranu koja je koristila mnogo resursa.

           

Dakle, ovo su samo neki od načina na koji možete sebe motivisati da još danas počnete razvijati eco-friendly lifestyle, i da se osjećate dobro kako ste doprinijeli ekologiji i zaštiti životne sredine.

Autor: Jana Marjanović