Panthera uncia

Sniježni leopard je velika mačka koja nastanjuje krajeve centralne i južne Azije. Sniježni leopardi su prvo svrstavani u rod Panthera, da bi ih kasnije svrstali u sopstveni rod, Uncia, odakle i potiče njihov sadašnji naziv – Panthera uncia. Predstavljaju sredinu između velikih mačaka i manjih vrsta, s obzirom na to da sniježni leopardi ne riču.

uncia_uncia_2

source: Wikimedia

Sniježni leopardi imaju mekano i debelo sivo krzno sa kružnim tačkama i crnim mrljama po kojem su poznati. Njihov životni vijek iznosi od 15 do 18 godina. Vreba plijen sa visine ako je u mogućnosti, a u stanju je da skoči do 14 m.

Dužina tijela iznosi 100-130 centimetara, plus rep koji je oko 90 cm dug. Težina zavisi od pola i uhranjenosti. Mužjaci su teški od 30 do 80 kilograma, dok su ženke sitnije i teže od 30 do 60 kilograma.

Carstvo:
Animalia
Tip:
Chordata
Podtip:
Vertebrata
Klasa:
Mammalia
Nadred:
Laurasiatheria
Red:
Carnivora
Podred:
Feliformia
(nerangirano):
Aeluroidea (mačkolike zvjeri)
Infrared:
Feloidea
Porodica:
Felidae
Potporodica:
Pantherinae
Rod:
Panthera
Podrod:
Uncia
Vrsta:
P. uncia
Schreber, 1775

 

Životno stanište obuhvataju stepe, prostrani klanci i vrleti visokih planina. U ljeto, sniježni leopard obitava na nadmorskoj visini od 6.000 m, dok zimi silasi do šuma na oko 2000 m nadmorske visine. Prostor na kojem žive ove mačke pokriva planinske krajeve 12 azijskih država: Avganistan, Butan, Kina, Indija, Kazahstan, Kirgistan, Mongolija, Nepal, Pakistan, Rusija, Tadžikistan i Uzbekistan.

snowleopard_distribution

source: wikimedia

Sniježni leopardi su ugrožene mačke čije krzno je izuzetno skupo na crnom tržištu. Najčešće se prodaju u Avganistanu, Nepalu, Kini i Butanu. Smatra se da ih je u divljini ostalo svega između 3,500 i 7,000.

Tekst je u potpunosti preuzet sa Slobodne enciklopedije Wikipedia. Fotografije: Wikimedia

Zlatni broj, Fibonačijev niz, Arhitektura

 

parthenon

Ljepota  arhitektonskih objekata zavisi od više faktora. Najvažniji su proporcionalnost i harmoničnost. Harmonična proporcija najbolje se ogleda u proporcijama zlatnog presjeka.

Po  Euklidu ona glasi :

b:a = a:(a+b)  ili „Manje  prema  Većem   kao  Veće  prema Cjelini.“

duzi

Ako je  a= 1.0 onda je b=0.618  tj.  a+b= 1.618 i ova veličina je poznata kao zlatna sredina (zlatni broj) ili zlatni presjek. Predstavlja se grčkim slovom Fi  i to je iracionalan broj:     ϕ=1.6180339887499

Pravougaonik, čije su stranice u odnosu 1: ϕ naziva se zlatnim pravougaonikom. To su 13/8, 21/13, 34/21, 55/34…… Arhitektura antike i srednjeg vijeka koristila je u projektovanju proporcije u skladu sa zlatnim presjekom. Zato objekti iz tog perioda izgledaju proporcionalno, skladno i lijepo. Zlatni broj su koristili i slikari, muzičari, fizičari… a sve zbog toga što je ovaj broj utkan u samu prirodu i sva živa bića jer sve što se razvija  čini to u određenim koracima. ϕ  je i u proporcijama lica, ritmu otkucaja srca, strukturi DNK,..

notre-dame

Zlatni broj je vezan i za Fibonačijev niz. To je niz brojeva:  0, 1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21, 34, 55, 89, 144…Polazeći od brojeva 0 i 1 svaki sledeći broj je jednak zbiru prethodna dva.

Ako podijelimo svaki broj Fibonačijevog niza sa njegovim prethodnikom dobijamo niz brojeva koji konvergira upravo broju  1.6180339887499…

Grafički Fibonačijev niz se predstavlja crtanjem kvadrata. Počinjemo sa dva kvadrata dužine stranice 1, koje nacrtamo jedan do drugog. Zatim iznad ta dva kvadrata nacrtamo kvadrat dužine stranice 2 (1+1=2). Zatim pored tako dobijenog pravougaonika 1+2 nacrtamo kvadrat dužine stranice 3. Ako nastavimo sa dodavanjem novih kvadrata na sliku, takvih da je stranica novog kvadrata jednaka zbiru dužina stranica prethodna dva, dobijamo kvadrate čije su dužine stranica jednake brojevima Fibonačijevog niza.

puz-zlatni-presek

Kada u tako dobijene kvadrate ucrtamo kružne lukove, dobijamo spiralu, koja je veoma dobra aproksimacija spirala koje se pojavljuju u prirodi kod puževa,  u rasporedu semenki kod biljaka…izgledu galaksija. A sve je to ljepše prikazano u filmu:

 

Fotografije i tekst preuzeti sa bloga: nadgradnja.wordpress.com

Konkurs Filmskog centra za razvoj scenarija i projekta

Filmski centar Crne Gore raspisao je Javni konkurs za dodjelu sredstava za sufinansiranje proizvodnje kinematografskih djela u dvije kategorije: razvoj scenarija i razvoj projekta.

„Pravo učešća na konkursu za sufinansiranje proizvodnje kinematografskih djela imaju pravna lica upisana u odgovarajući registar privrednih subjekata u Crnoj Gori za obavljanje kinematografskih djelatnosti, kojima je osnovna djelatnost proizvodnja kinematografskih djela, a koja ispunjavaju uslove utvrđene konkursom i Pravilima, kao i odgovarajuće uslove u pogledu autorstva u smislu Zakona o autorskim i srodnim pravima, i uslove u pogledu nepostojanja sukoba interesa“, saopšteno je iz filmskog centra Crne Gore.

Registracija korisnika i prijave na konkurse Centra vrše se putem internet stranice na http://www.fccg.me.

Pristup prijavama je moguć nakon uspješno izvršene registracije korisnika.

Rok za podnošenje prijava je 24. 04. 2020. godine do 12 časova.

„Imajući u vidu novonastalu situaciju u zemlji u vezi sa virusom COVID 19, sva pitanja ili informacije vezane za konkurs postavljaju se putem e-mail adresa: info@fccg.me i danijela@fccg.me“, zaključuje se u saopštenju.

izvor: Vijesti.me

 

Matematika mišljenja

Autor: Milica Đukić


Prve susrete sa apstraktnim, napravili smo kao djeca, vjerovatno se ne sjećajući istih. Znamo da su naša prva pitanja bila vezana za ljude, okolinu i nas same. Ticala su se upotrebnih i kvalitativnih vrijednosti stvari, najčešće, ali i značenja,uzroka i posledica određenih pojava. Što je pitanje uopštenije, ono je i apstraktnije; i upravo tu dolazimo do kontradikcije da sve krajnje banalno jeste i krajnje apstraktno. Dakle, naša logika radi od jednog momenta sa ograničenim brojem premisa do određenog momenta. Ograničeni smo od svuda. U svakodnevici misao rijetko dolazi u kontakt sa tim graničnim slučajevima, ali ti susreti se, naravno, dešavaju. Priču sam počela pominjanjem djeteta, jer ono je važno. Osnovni gonič, ili primarni mehanizam mišljenja a onda i saznanja je radoznalost. Svaka potreba, pa i potreba za radošću saznanja dolazi tek onda kada se javi nedostatak, u ovom slučaju – zapitanost pred nečim. Djeca najbolje primjećuju okolinu jer za njih je sve novo, interesantno i, samim tim, izazovno. Na žalost i na sreću, iskustvom se oduševljenost prostim pojavama gubi, jer one nisu više nove za nas, a nove nemamo kad da tražimo. Za odgovore koje nismo dobili, nemamo više vremena, a za one koje smo dobili ne marimo sad toliko, kad su se sve egzistencijalne krošnje sručile na nas u vidu računa za struju, kredita i ostalih dugovanja.
Ako ste platili svoj stan i ostale dažbine, a to vjerovatno nije dovoljno, dobro je što ste ovdje; a ako pak niste, opet je dobro što ste tu…makar se na kratko nećete sjećati tog duga.
Ako nekada obratite pažnju, primjetićete da su ljudi skloni generalzaciji i linearnom zaključivanju. Između ova dva pojma nema velikih razlika. Generalizacija je donošenje opšteg zaključka na osnovu nekoliko primjera koji će važiti za sve srodne slučajeve. Problem je u tome što ne možemo znati da li je uzorak na osnovu koga zaključujemo dovoljno velik, niti da li obuhvata reprezentativne primjere vrste; a problem može biti i to što ne možemo garantovati da će neko pravilo važiti za neispitane slučajeve – jer, možda postoje neke manje uočljive osobine koje ipak taj slučaj mogu učiniti izuzetkom. Evo jednog banalnog i ilustrativnog primjera: konji su sisari, psi su sisari, ljudi su sisari – svi se sisari prvobitno hrane mlijekom i žive na kopnu; međutim kitovi, koji jesu sisari, žive u vodi. Mi jako često generalizujemo, kada pretpostavljamo rezultat fudbalskog meča, pripremamo putovanje, kupujemo patike, ili spremamo ispit…Prosto, bez generalizacije, čovjek bi bio prilično nesposoban za aktivan život. Linearno razmišljanje je proces u kom zahvaljujući rezultatu djelovanja jednog pravila na neku premisu, zaključujemo rezultat djelovanja tog istog pravila na srodnu premisu. Generalizacija je oblik linearnog razmišljanja koji uopštava, dok linearno mišljenje je i ono suprotnog smjera, kada na osnovu krupnijeg domena zaključimo nešto o pojedinačnim djelovima. Za generalizaciju je potrebno više obuhvaćenih slučajeva i ona se odnosi na neka svojstva bića/predmeta, dok linearnost može da se primjeni, uz vjerovatniju tačnost, samo uz pomoć jednog primjera i češće se odnosi na količinu ili posledice. Na primjer, drugi semestar je duži od prvog, dakle naporniji je. Ovo su
razlike primjećene u praktičnoj upotrebi, pri čemu često griješimo razmišljajući pomenutim načinima, a opet su nam potrebni.
No, ništa od ovog nije naročito novo. Sve to nekako intuitivno lako naslućujemo; čak se damo i zavarati da linearnost neće omašiti u „lakim“ slučajevima, ali….hoće. Jedan će nam jako prost primjer to i pokazati: davno smo učili množenje, pa su nam rekli da je svaki broj pomnožen jedinicom jednak sebi samome, to važi i za samu jedinicu, jer ona je broj kao i ostali, 1*1=1. Ako ovaj proizvod pomnožimo sa 1, dobićemo isti rezultat kao u prethodnom množenju: 1*1*1=1. Dobro, ovo je lako: 1*1*1*1=1. Pravilo je prosto…mogu da množim koliko god hocu puta jedinicom, to će zauvijek biti 1. E pa, i neće baš. Zašto? Uradili smo tri slučaja, uočili lako pravilo i potpuno smisleno zaključili da će 1∞=1∗1∗1…∗1=1, međutim ključno je ono „zauvijek“. Zauvijek znači beskonačno u budućem vremenu i prostoru. Ako naše pravilo prikažemo linijom, ta će se linija nesmetano pružati u nekom konačnom vremenu (za konačan broj množenja jedinice sa jedinicom), problem je u tome što ne znamo šta se dešava sa prostorom i vremenom u beskonačnosti, to jest, ne možemo tvrditi da su konstantni, tako se negdje u toj beskonačnosti naša linearnost vjerovatno gubi i postaje kriva. Naravno, niko nije umanjio sebe i uskočio u „običan“ grafik funkcije da prošeta do beskonačnosti i vidi šta se tamo dešava. To su mnogo elegantnije matematičari uradili za nas dokazavši konvergenciju (nagomilavanje ka jednoj tački,tj. vrijednosti) niza koji se u beskonačnosti ponaša kao 1∞, a to je lim𝑛→∞(1+1𝑛)𝑛
Oni nisu samo dokazali, već i izračunali tu vrijednost, koja je poznata kao Ojlerov broj ili Neperova konstanta, približno jednaka 2,71.
Još jedan primjer, koji je oko nas, tačnije iznad nas, jeste atmosfera. Promjena temperature atmosfere je čist prikaz nelinearnosti i stepenice na koju bi se lako sapleli. Temperatura prvog sloja opada skoro linearno sa 17 na -52 stepena Celzijusa, jer se udaljavamo od Zemlje; temperatura drugog sloja raste do +10 stepeni Celzijusa. Srednji pojas atmosfere je najhladniji i u njemu temperatura pada na -80 stepeni Celzijusa. A onda, u poslednjim slojevima, temperatura rapidno raste pod uticajem Sunčevog zračenja. Na ovom primjeru vidimo, da iako se visina linearno povećava, to se sa temperaturom neće dešavati. Ali to se, naravno, ne dešava bez razloga, već postoje faktori koji na to utiču – apsorpcija UV zraka, emisije sa Zemljine površine, Sunce, struktura atmosfere…
Kada pomislite da ćete skriptu od 50 strana naučiti za 5h, jer ste za prvih sat vremena naučili 10 strana, razmislite još jednom. Umor, struktura gradiva, doba dana, sve su to faktori koji vam mogu sabotirati planove. I još jedan tipičan linearan zaključak, koji je jednako vjerovatan kao i nevjerovatan iz naše perspektive: za Svemir i njegov poredak, ljudi su nebitni…jer, sitni smo, neuočljivi u tom globalnom sistemu. Da li smo?

Intervju sa Ninom Čabarkapom:“I dalje ću nastaviti da se usavršavam na svakom polju“

1.Šta te je motivisalo da odeš da studiraš baš u Rusiju? U očima mnogih, ona važi za hladnu zemlju. Pretpostavljam da je kod tebe drugačije.

To su samo predrasude. Kada počnete svoj život u Moskvi, onda shvatite koliko je ona jedan čaroban i naprotiv topao grad. Šetajući  ulicama ruskog glavnog grada, prožet si njegovim blještavilom i dobrotom. Jedino što je hladno su ljudi, ali mi inostranci im pomažemo to prebroditi. Drugi inostrani jezik u školi je bio ruski, što je bio dodatni razlog upustiti se u ovakvu avanturu.

2.Ispričaj neki događaj o kulturnim razlikama Rusa i Crnogoraca.

Sjećam se prvog dana na fakultetu. Upoznajemo se, svi veseli. Drugi dan, stojim sa dva druga, treći dolazi u susret, rukuje se sa njima, mene preskače i odlazi. Ubrzo potom, ja na predavanju sjedim, on mi se obraća za pomoć u rješavanju nekog zadatka, a ja ignorišem. Pitao me u čemu je problem a onda je kroz smijeh objasnio da se kod njih isključivo muškarci rukuju (izuzetak su poslovni sastanci).
Mi smo pravoslavci, ali tradicije su različite. Kod Rusa žene u hram ne mogu ući bez marame. Bilo je zanimljivo prilagoditi se razlikama u gustiranju pića i hrane. Ljubitelj sam čajeva i nisam mogla da ne primijetim da se u Rusiji zeleni i crni čaj piju gotovo svakog dana, dok se u Crnoj Gori redovno piju čaj od nane, hibiskusa ili kamilice, a zeleni i crni uglavnom za potrebe mršavljenja.

 2. Farmacija važi za izuzetno izazovan poziv pogotovo na stranom jeziku. Zašto baš taj poziv?

Zato što je perspektivan posao. Farmacija kao nauka je tek počela da se razvija. Smisliti neki novi lijek za bolesti koje su sve više zastupljene u 21. Vijeku ili neku novu formu lijeka, analizirati sve procese  koji se dešavaju u organizmu, kada čovjek unosi jednu tabletu ili kašiku sirupa, morate priznati da interesantno zvuči.

3. Kako provodiš slobodno vrijeme?

Dobra organizacija slobodnog vremena mi pomaže da pjevam, plešem, a ponekad i dobijam ulogu raznih superheroja iz ctranih filmova na dječijim rođendanima. Koliko sam aktivna dokazuje to što sam ove godine dobila treći sertifikat za najjaktivnijeg inostranog studenta. Na fakultetu sam dala ideju da se otvori sekcija estradnog vokala i uspjela sam u tome. Obezbijedili su nam čak i profesora pjevanja. Vrlo je važno da u svemu što radite imate veliku podršku, a naš fakultet zaista posvećuje svojim studentima veliku pažnju.

4. Snimila si prvi singl „Tvoj niko“, a njemu je prethodilo bezbroj osvojenih nagrada. Odakle interesovanje za muziku?

U devetom razredu je bio organizovan konkurs za najboljeg pjevača i plesača škole. U tom momentu ja sam se aktivno bavila plesom 4 godine, a tu sam odlučila i da zapjevam prvi put. Ispadanje u prvom krugu u plesu, a pobjeda i osvajanje titule ,,Najbolji pjevač škole“ je definitivno bio dokaz da treba da oprobam sebe i u toj sferi. Tako sam nastavila, i za sad mi dobro ide. Singl je prošao super, na fakultetu svi znaju za njega, često im je pjevam na pauzama između predavanja u holu fakulteta (kod nas postoji takva mogućnost, zabaviti se na malim odmorima). Uskoro će stići nešto novo i na ruskom jeziku. Uživam u tome i maksimalno se trudim iskoristiti svaki svoj talenat.

5. Šta planiraš nakon studija?

I dalje ću nastaviti da se usavršavam na svakom polju. Nakon studija planiram naći posao u struci, otvoriti svoju plesnu školicu za djecu ili igraonicu.

Odgovornost intelektualaca je ogromna

„S takvom perspektivom borbe, napora i žrtava, ali i nade, oslobođenja i pobede, intelektualac može da izabere svoju sudbinu. U jednom klasnom društvu niko ne može ostati neutralan, pa čak ni oni koji se naivno izdvajaju u svoje kule od slonovače, ili, u najboljoj namjeri, žele da budu samo posmatrači uzbudljive drame kakva je društvena borba. Intelektualac mora da izabere svoj put – da se stavi na stranu naroda ili na stranu onih koji narod eksploatišu. Kolebljiv ili bolestan stav osakaćenog čovjeka, napola intelektualca a napola građanina, može samo da dovede do prepuštanja sudbini, do nemoći, frustracije i da, u krajnjoj linij, posluži postojećim interesima.

Odgovornost intelektualaca je ogromna; tako je, uostalom, uvijek i bilo. Možda zato nije ni neobično što se neki odriču principa i, okrećući leđa istini i izdajući sebe, stavljalju svoje znanje u službu vladajućih klasa u zamjenu za izvjesno materijalno blagostanje, da bi živjeli lagodno, prosječno i besmisleno, onako kako to čine njihove gazde. Pored tih lažnih intelektualaca koji znanje prodaju onome ko bolje plati, postoje mnogi koji shvataju da se stvaralački napor sastoji upravo u razumijevanju životne stvarnosti i u borbi za bolji svijet.“

Alonso Agilar Monteverde

Eco-friendly living

Da li ste se ikada zapitali kako razviti eco-friendly living (ekološki život) i koliko će vam to dati motivacije, kao i to koliko ćete se zbog toga ljepše osjećati?! Jedna od glavnih tema mnogih skupova itekako postaje i zaštita životne sredine i način na koji će se spriječiti zagađenje okoline. Ukoliko se spriječi zagađenje okoline, samim tim se čuva i biodiverzitet (raznovrsnost vrsta), zdravlje životinja, ali i zdravlje ljudi, prvenstveno sa stanovišta proizvodnje hrane. Bezbjednost i proizvodnja hrane je jedna od tema koja će biti posebno obrađena u jednom od sljedećih blogova.

Dakle, prema podacima organizacije iz Ujedinjenog Kraljevstva, City of Westminser, trenutno u svijetu postoji 8.3 milijarde tona plastike (što podrazumijeva plastični otpad i proizvedenu plastiku koja se koristi trenutno), od čega čak 90% nije moguće reciklirati. Sva plastika koju nije moguće reciklirati završi na odlagalištima otpada, deponijama, i sve češće završi u okeanima, a tako i u lanac ishrane. Ona se nikada ne razgradi, ali se raspada do čestica nano veličine, koja se kumuje u tkivima organizama. Podaci iz 2018. godine pokazuju da se na godišnjem nivou proizvede 380 miliona tona plastike i naša Planeta nije u mogućnosti da se nosi sa tolikom količinom plastike, reciklažom ili zagađenjem životne sredine. Trenutno, Kina je najveći proizvođač plastičnog otpada, a nakon toga slijede države Indonezija i Filipini.

Kada je u pitanju Crna Gora, prema saopštenjima Monstata, tokom 2018. godine, svaki stanovnik Crne Gore je proizveo prosječno 531,7 kg komunalnog otpada na godišnjem nivou, to jest 1,46 kg komunalnog otpada na dnevnom nivou. Dakle, to su velike količine otpada. Zapitajte se koliko sadrži plastična boca koju ste bacili, svega nekoliko grama, kao i otpadak nakon spremanja hrane. Znači, prosječna osoba u Crnoj Gori napravi po 1,46 kg otpada, što su velike količine kada je jedinka u pitanju, jer je plastični otpad generalno lak, ali jako toksičan. Dolazimo do toga da je važno razviti svijest o važnosti očuvanja životne sredine i razvijanje zero-waste i eco-friendly living-a.

Obrađujući podatke projekta Clean Streets, City of Westminser, plastici treba 400 godina da se razgradi, a prema podacima Zero Waste Montenegro, od ukupnog otpada na godišnjem nivou, čovjek proizvede 21% plastike, što je oko 110 kg na godišnjem nivou po glavi stanovnika, i to je veliki broj, odnosno velika količina otpada.  Trenutno se u Crnoj Gori reciklira manje od 2-3 % otpada. Kada su u pitanju podaci iz Evropske Unije, broj recikliranog otpada je oko 30 %. U Evropskoj Uniji, stanovništvu je fokus na reciklaži, zdravim stilovima života i razvijanje zero-waste menadžmenta.

Urbanizacija, fast fashion, ubrzana proizvodnja hrane, inače ubrzani život stanovništva samo su neki od faktora koji utiču na zagađenje životne sredine i proizvodnju tolike količine otpada, kao i to što stanovništvo sve više ne vodi računa o tome koliko je zapravo značajno to da samo jednog dana promijene navike koje ih prate. Zato je bitno upoznati se sa načinima na koji pojedinac može živjeti sa eco-friendly navikama i kako da ih sprovede u cilju svog zdravlja, bolje motivacije, i samim tim boljim navikama koje ga čine odgovornim stanovnikom Planete.

Načini na koji mi možemo postati Eco-friendly osoba su veliki. Međutim, ovdje je opisano kratkih par primjera i ideja na koji način već danas razviti zdrave navike kada je u pitanju proizvodnja otpada.

  1. RIJEŠITI SE KORIŠĆENJA PLASTIKE

Prvi način jeste da postanemo Plastic Free osoba. Ovo podrazumijeva da korišćenje one plastike koja predstavlja komunalni otpad svedemo na minimum, na dnevnom nivou. Prvenstveno, ideja jeste da sa sobom uvijek nosimo staklenu flašu za vodu i da je napunimo pijaćom vodom kada god smo u mogućnosti. Odrasli organizam u prosjeku zahtijeva 2 do 2,5 litara vode. Važno je da se stalno hidriramo, ali da izbjegavamo da kupujemo vodu iz plastične amblaže, koja je samo za jednokratnu upotrebu. Plastičnu ambalažu ćemo koristiti najduže sat vremena, a ona će ostati u prirodi 400-500 godina dok se ne razgradi potpuno i nestane. Smatram da je ova činjenica dovoljan razlog da već danas zamijenimo korišćenje plastične ambalaže kada je hidratacija organizma u pitanju.

Drugi način na koji možemo biti Plastic free osoba jeste da kupovinu i korišćenje plastičnih kesa zamijenimo upotrebom višekratnih, pamučnih cegera, koji nam omogućavaju da hranu iz marketa dostavimo do kuće. Cegeri su vrlo praktični i može stati velika količina hrane, odnosno namirnica u njima. Takođe, za odvajanje različitih vrsta voća i povrća u marketima preporučljivo je da koristimo papirne kese koje su biorazgradive, za razliku od plastičnih kesa. Plastične kese koje se koriste u Crnoj Gori za pakovanje hrane nijesu biorazgradive. Iskoristite priliku da kada posjetite inostranstvo nabavite ceger za sebe, ili jednostavno uzmite onaj koji se dijeli na različitim promotivnim kampanjama širom Crne Gore.

85149735_184472489427171_6346463054909145088_n

izvor: Pinterest

Treći način kako možemo spriječiti proizvodnju plastičnog otpada jeste da je  poželjno koristiti drveni pribor za ručavanje i hranu nositi i skladištiti u višekratnoj ambalaži, a ne jednokratnoj plastici koju ćemo nakon obroka baciti. Dakle, potrebno je da hranu koju spremamo kod kuće nosimo u ambalaži koju možemo ponovo iskoristiti. Jako je važno birati ambalažu u kojoj ćemo skladištiti hranu do konzumacije, zato što materijali u kojima se hrana nalazi često interaguju sa komponentama hrane i talože u sebi negativne komponente jednokratne plastike.

  1. KUPOVINA ODJEĆE U SECOND-HAND PRODAVNICAMA

            Prema podacima Good on you.eco, platforme koja objavljuje članke i širi svijest o tome koliko je Fast Fashion industrija iscrpna kada je u pitanju proizvodnja odjeće, procijenjeno je da se za proizvodnju jedne pamučne majice potroši 2.700 l pijaće vode, koju jedna osoba može koristiti tri godine. Samo 2,5% vode Planete jeste svježa voda, dok je samo 0,3% dostupno ljudima. Određenu majicu, pamučnu, možete pronaći za 3-5 eura, a zapitajte se da li je to vrijedno resursa koji su iskorišćeni kako bi se ta majica proizvela? Rješenje za eco-friendly život i očuvanje resursa jeste da kupujete garderobu u second-hand prodavnicama, koje su ekološki održive i gdje cijene su dostupne svima. Osim toga, bićete u mogućnosti da uštedite novac, a imaćete priliku da kupite Vintage odjeću koja sve više danas postaje trend i mnoge modne detalje koje možda ne možete pronaći u Fast Fashion prodavnicama. U second-hand prodavnicama uvijek ćete pronaći garderobu koja je autentična, i za koju možete biti sigurni da je nećete vidjeti na drugoj osobi. Eto, dovoljno motivacije za one koji žele da se istaknu, da budu jedinstveni i da samim tim žive eco-friendly životne principe, što im daje motivaciju da se osjećaju ljepše, zdravije i svjesnije kao stanovnici Planete.

  1. KORIŠĆENJE BICIKLA ILI JAVNOG PREVOZA KADA JE U PITANJU TRANSPORT

            Prema podacima POP Movementa i Europian Cyclists’ Federation i njihovih rješenja za smanjenje karbonskog otiska, oni opisuju da korišćenjem bicikla po jednom kilometru emituje se 21 gram ugljen-dioksida, dok se korišćenjem automobila emituje 10 puta više ugljen-dioksida, dakle emituje se 271 gram po kilometru.

Karbonski otisak se mjeri po glavi stanovnika, tako da je važno razviti svijest da osoba kao pojedinac može promijeniti mnogo stvari i da samim tim što smo doprinijeli zaštiti životne sredine, mi ćemo se kao indiviua osjećati zdravije. Sve ono što danas promijenimo u svojim navikama i životnom stilu, možemo biti sigurni da će se to odraziti na naš život i zdravlje u pozitivnom smislu.

  1. KUPOVINA HRANE NA LOKALNIM PIJACAMA I PODRŽAVANJE ORGANSKE PROIZVODNJE, KUPOVINA PROIZVODA OD LOKALNIH PROIZVOĐAČA

          

86192880_659082598255496_821213685618835456_n

izvor: Pinterest

Proizvodnja organske i domaće hrane u Crnoj Gori je, može se reći, poprilično razvijena, odnosno lokalnih proizvođača u Crnoj Gori ima. Sa druge strane, platna moć ljudi u Crnoj Gori nije na zavidnom nivou, i oni nijesu spremni da odvoje veće količine novca kako bi kupili određeni proizvod. Postoji veliki broj lokalnih proizvođača koji imaju i sertifikate koje su implementirali i koji im garantuju kvalitet i bezbjednost hrane. Samim tim, to im daje dodatu vrijednost i povećava cijenu proizvoda. Način na koji Eco-friendly osoba treba imati motivaciju da kupuje na lokalnim pijacama i da podržava jeste to što će se zdravije hraniti i samim tim biti svjesna toga da nije koristila hranu koja je koristila mnogo resursa.

           

Dakle, ovo su samo neki od načina na koji možete sebe motivisati da još danas počnete razvijati eco-friendly lifestyle, i da se osjećate dobro kako ste doprinijeli ekologiji i zaštiti životne sredine.

Autor: Jana Marjanović

Rumi

Oni koji ne osjećaju ovu Ljubav

Oni koji ne osjećaju ovu Ljubav
kako ih nosi poput rijeke,
oni koji zoru ne piju
kao da je čaša izvorske vode
i koji zalazak sunca ne večeraju,
oni koji se ne žele promijeniti,
neka spavaju.

Ova Ljubav nadilazi izučavanje teologije,
te stare prevare i licemjerja.
Želiš li tako razvijati svoj um,
spavaj dalje.

Ja sam od svog uma odustao.
Razderao sam odjeću
i bacio je.

Ako još nisi sasvim gol,
svoj lijepi ogrtač od riječi
omotaj oko sebe…

i spavaj.

Ljubav mi reče

Obožavam mjesec.
Pričaj mi o nježnom sjaju svijeće
i kako sladak je moj mjesec.

Ne pričaj mi o žalosti
već o takvom blagu,
ali ako ti je nedokučivo,
onda samo ostani u tišini.

Sinoć mi je stvarnost pobjegla
i prigrlio sam ludost.
Ljubav je to vidjela i reče mi,
Evo me!
Obriši suze i ostani u tišini.

Rekoh joj,Ljubavi,
bojim se,
a to nisi ti.
Ljubav mi reče,
nema toga što ja nisam.
Ostani u tišini.

Na uho ću ti šaptati tajne,
a kada ih prepoznaš ti samo glavom kimni
i ostani u tišini.

A mjesec duše
ukaza se na putanji moga srca.
Toliko je dragocjeno to putovanje.

Rekoh… Ljubavi
kakav je to mjesec?
Ljubav mi reče,
ne trebaš se to pitati.
Ostani u tišini.

Rekoh… Ljubavi,
je li to lice anđeosko ili ljudsko?
Ljubav mi reče,ništa što bi tebi bilo poznato.
Ostani u tišini.

Rekoh, molim te objasni mi,
umrijet ću od iščekivanja.
Ljubav mi reče,
tu sam te čekala!;
Budi uvijek na rubu
i ostani u tišini.
Ti u ovoj dvorani
prikaza i iluzija stanuješ,
a sada išetaj iz kuće
i ostani u tišini.

Rekoh… Ljubavi,
reci mi…
zna li Gospod da ovako
samnom postupaš?
Ljubav mi reče,
o da, On zna…
samo budi potpuno…
potpuno.. u tišini

 

Dželaludin Muhamed Rumi poznat i kao Mevlana je bio pjesnik, pravnik, teolog i sufijski učitelj. Smatra se jednim od najznačajnijih mističnih pjesnika islama, koji je pisao na persijskom jeziku. Ime Rumi je dobio zbog toga što je život proveo u Rumu (Rumski sultanat), današnja srednja Anadolija, dok naziv Mevlana na persijskom jeziku znači „naš vodič“.

mevlana_statue2c_buca

Rumi | izvor: wikimedia

prevod preuzet sa: https://mornarius.wordpress.com/

Platonova ontologija i Hegelova filozofija: Operativnost Platonovog symploke kao Hegelovo „lukavstvo uma“

Izdvajamo zaključak iz seminarskog rada Vuka Trnavca na temu ,,Platonova ontologija i Hegelova filozofija: Operativnost Platonovog symploke kao Hegelovo „lukavstvo uma“. “

U kratkom zaključku ću pokušati da konkretnim pojmovima objasnim šta sam suštinski hteo da kažem. Primeri će biti iz jedne sfere istorije o kojoj Hegel nije mogao da položi račun, a koja se iz današnje perspektive takođe može podvesti pod duh i kulturu, a to je sport. Ovi primeri naizgled mogu delovati banalno, jer se tiču sfere istorije fudbala, koja je od “mikro plana istorije”, sve višim stepenom prisutnosti i aktuelizacije u životu ljudi postala ono što bi Hegel nazvao “svetskom istorijom”. Iako bi bilo možda prikladnije za pandan fudbalu u rimskom svetu uzeti gladijatorske igre, a nekog od savremenih vođa ili samog Hitlera za pandan Cezaru, čije postupke Hegel navodi u primeru za lukavstvo uma, to ipak nije slučaj. Jedan od razloga je što ne treba zaboraviti ni gladijatorski ustanak kao Spartakov sukob sa Cezarom, što je, mora se priznati, svakako oblik u kojem se duh u odnosu gospodara i roba ospoljava kroz rad, odnosno želju i strast kao put ka slobodi.

Kada neko pomene pojam „božije ruke“ u kontekstu fudbala, svima koji su iole upoznati sa istorijom ovog sporta, biće jasno da je reč o svojevrsnom presedanu u ovoj igri, jer je Diego Armando Maradona dao gol rukom, a veliko je pitanje da li je imao nameru baš to da uradi, odnosno da li su želje i strasti bile usmerene ka tome što će se dogoditi (pojam božije ruke) ili ka samom pogotku. Blaži oblik ovoga se vidi na primeru čuvenog šuta u “sredinu” Siniše Mihajlovića u meču Crvene Zvezde protiv Bajerna iz Minhena 1991. u polufinalu Kupa Evropskih Šampiona, koji je rezultirao autogolom. Niz je ovakvih i primera iz mnogo važnijih oblika delatnosti koji su ušli u ljudsku istoriju. Ove pojave je najlakše iskazati kroz onu čuvenu rečenicu: „to je nepravda” ili “slučajnost” za prvi primer, odnosno to je “sreća” ili nekim sličnim izrazom za drugi, međutim treba postaviti pitanje, da li postoji neka “logika” te nepravde, slučajnosti i sreće kojom se piše svetska istorija?

Da li je ove pojave mnogo pravilnije iskazati kroz stav: “to je bio splet okolnosti”?. Dakle nešto nije bilo planirano od strane želja i strasti subjekta, ali spram vremenskog posmatrnja toga, odnosno pokretne slike večnosti, kako bi Platon odredio vremenitost kao večnost, može se reći tako je moralo biti, čim je tako i bilo.

Dakle ovakvi i slični postupci verovatno nisu bili jasno osvešćene ideje, strasti i želje njihovih konkretnih nosilaca, ali svakako jesu činovi, koji su se razvili u pojam kao što je “božija ruka” kao ono konkretno.

Vrativši se u diskurs filozofa koje je razmatrao ovaj rad treba zaključiti da je Hegel splet svoje filozofije ostvario upravo pojmom lukavstva uma koji se, kao što je za Platonovu ontologiju symploke, za njegovu filozofiju apsolutnog duha pokazao kao najoperativniji, odnosno onaj koji pravi most između različitih filozofskih problema i tako dolazi do celine, odnosno istine njegove filozofije.

Analiza / Pleme Mapuče, istorija i borba za nezavisnost koja traje i danas

Južna Amerika porijeklo je mnogih naroda. Kada su je Evropljani i afrički robovi naseljavali, značajno su doprinijeli promjeni tog prostora. Veliki dio domorodačkog stanovništa je istrijebljen, kako ratovima i oružjem, tako i bolestima koji su stranci donijeli u njihove zemlje. Vremenom se broj domorodaca drastično smanjio.

Mapuče je narod koji živi u današnjoj Argentini i Čileu. Oni su najbrojnije pleme iz grupe Araukanaca. Iako se grupa sastoji od više plemena, najpoznatija su tri: Mapuče, Picunče i Huiličle, odnosno „ljudi zemlje“, „ljudi sa sjevera“ i „ljudi juga“. Ovoj grupi pripada još plemena, koji se razlilkuju po jeziku, ali Mapuče je najpoznatije, naročito po svojoj političkoj borbi.

mapuche_woman_chile

Žena iz plemena Mapuče Izvor: wikimedia

Period španskog osvajanja Čilea započeo je 1541. godine, dolaskom Pedra de Valdivia, a završio 1598. smrću Martina Garsije Onjeza. Araukanski rat je bio dugotrajni konflikt između naroda Mapuče i Španaca. Araukanija je oblast u Čileu, a naziv su namentuli Španci za prostor na kojem živi pleme Mapuče. Originalno, njihov prostor nalazi se između rijeka Itata i Tolten, a granica sa Špancima upostavljena na je rijeci Bio Bio.

Rat je podrazumijevao i nasilno uzimanje dobara, lov na ljude (roblje), opsade, i još mnogo toga. Na početku rata Španci su imali prednost, međutim situacija se mijenja nakon bitke kod Kuralabe (1598) i Uništenja sedam gradova. Bitka kod Kuralabe, često nazvan i Katastrofa Kuralabe, je događaj u kojem su Mapuči, predvođi vođom Pelantarom, iznenadili Špance i ubii Onjeza.

Uništenje sedam gradova je događaj koji je uslijedio nakon bitke kod Kutalabe. Nakon saznanja da je ubijen Španac Onjez, Mapuči su pokrenuli operaciju uništenja ili nasilnog iseljavanja stanovništa sedam gradova pod španskom kontrolom. Tokom ratova Mapuče bi se ujedinile u veće grupe i izabrale vođu, koji nosi titutlu toki (u prevodu sjekira). Možda riječ „operaciju“ treba zamjeniti nekom prigodnijom, ali ova svakako objašnjava posljedicu španske okupacije. Ovim dešavanjima granice su postale jasnije, a Mapuči su zadržali svoju nezavisnost do 19-og vijeka, kada je gube nakon čileanskog rata za nezavinost.

Špancima je ovo značilo mnogo više od samo teritorije. Gubitkom tog prostora, gube i ljudske i prirodne resurse koji su bili neophodni. U narednim godinama Španci se koncentrišu na druge prostore Čilea koji ekonomski eksploatišu, a požarima se služe kako bi „očistili taj prostor“. Kako je njihov imuni sistem manje otporan na pojedine bolesti, populacija domorodaca se vremenom smanjivala a populacija pridošlica povećavala. Nakon Araukanskog rata, Španci nikada nisu uspjeli da upostave održivu kontrolu južno od Bio Bio rijeke. Tokom okupacije Araukanije (1861-1883), čileanska vojska okupirala je njihovo stanište i tako je ih inkorporirala u ono što je danas Čile.

mapuche_map

Prostor gdje danas žive. Izvor fotografije: http://patagonia-under-siege.blogspot.com

Mapuče govore svojim mapuče ili mapudungun jezikom (mapu-zemlja, dungun-govor, govoriti), ali uglavnom se služe španskim. Gotovo nijedna vlada u Čileu i Argentini im nije bila naklonjena, tako da je vremenom njihov jezik gotovo u potpunosti zamijenjen španskim. Razni pritisci i progoni uticali su na to da se Mapuči organizuju politički. Nakon uspostavljanja demokratije u Čileu (gdje se danas i nalazi većina pripadnika ovog plemena), počeo je proces organizacije u kojem oni zahtjevaju veća prava i autonomiju, konkretno se pominju tri stvari: autonomija u oblasti pravnih nadležnosti, vraćanje domorodačke zemlje i kulturni identitet. Njihova borba je poznata narodima Južne Amerike, a njihov aktivizam od 1990-ih nazvan je Mapuče konfliktom.

Mapuče pleme bavilo se poljoprivredom i ratarstvom, a njihova kulutra bila je pod uticajem Inka i Španaca. Bogatstvo kulutre ogleda se u mitovima koji se prenose usmenim putem, a imali su i vrhovno biće. Bili su šamani i vršili su šamanske obrade javno. Šamanizam je vjerovanje da svijetom vladaju nepoznate sile, a podrazumijeva i prinošenje žrtava. Danas je teže prepoznati šta je od njihove bogate kulure možda nastalo pod uticajem Inka ili Španaca.

y0p2pa4

Mapuče zastava usvojena 1991. (izvor fotografije: reddit)

Zvanični podaci iz 2017. godine pokazuju da danas u Čileu živi oko 1,745,000 onih koji se izjašnjavaju kao pripadnici ovog naroda. Tokom diktature Pinočea mnogo njihove zemlje je konfiskovano i preuzeto od strane velikih kompanija, a oni su se preselili u veće gradove zbog ekonomskih razloga. Danas, njihova borba se najviše zasniva na povratku zemlje i većoj autonomiji.

Augusto Pinoče bio je čileanski diktator koji je vladao od 1974. do 1990. Perioda njegove vladavine sjećaju se mnogi Čileanci, a posljedice se osjećaju i danas. Naime, vladavina se zasnivala na represiji i upravo je u Čileu testiran neoliberalni kapitalizam po američkom receptu. Pogubnosti te politike i takvog sistema Čileanci ni danas ne mogu da se riješe. Vlasti su  koritile „anti-teroristički“ zakon bi se obračunavali i vršili represiju nad plemenom Mapuče i ljevičarskim organizacijama. Ovaj zakon i dalje je na snazi, pa se mnogi pitaju da li je Čile uopšte demokratija, ako ga demokratske vlade nakon 2000ih nisu stavile van snage.

Krajem 2019, veliki broj ljudi našao se na ulicama glavnog grada da protestuje zbog loše ekonomske situacije. Podršku su im dali i Mapuči, ne samo zbog borbe za svoja prava jer loša ekonomska situacija pogađa i njih, pogotovo jer su slabije plaćeni u odnosu na ostatak stanovništva.

59b

Sa protesta 2019. Izvor: facebook

Ostaje samo da vidimo da li za ovaj narod dolaze bolja vremena sa većim stepenom autonomije i više prava, ili je njihov slučaj zauvijek zatvoren.

Autor: Andrija Tomić