Bašta na balkonu – Zašto?!

Autorka: Jana Marjanović


 

BAŠTA NA BALKONU – ZAŠTO?!

         Benefiti svakodnevnog konzumiranja voća i povrća su veliki. Povrće je važan izvor mnogih hranljivih sastojaka, uključujući kalijum, dijetalna vlakna, folne kiseline, vitamin A i vitamin C. Hrana bogata kalijumom može pomoći u održavanju zdravog krvnog pritiska. Dijetalna vlakna iz povrća, kao dio sveukupne zdrave ishrane pomažu u smanjenju nivoa holesterola u krvi i mogu smanjiti rizik od bolesti srca, a važna su i prilikom pravilnog varenja hrane. Folna kiselina pomaže organizmu da formira crvena krvna zrnca, dok vitamin A održava oči i kožu zdravom i pomaže u zaštiti od infekcija, a vitamin C je važan antioksidans i pomaže u apsorpciji gvožđa. Ove činjenice dovode do toga da se ljudi danas  sve više okreću potražnji organskih proizvoda – odnosno proizvoda koji su uzgajani po principima koji ne podrazumijevaju nikakva dodatna hemijska sredstva koja bi podspiješio rast određenog proizvoda. Sa druge strane, kako broj stanovnika na Zemlji se sve više povećava, tako je potrebno više hrane i resursa koji će zadovoljiti osnovne životne potrebe, pa ova činjenica rezultira tome da se na tržištu sve više nalazi hrana koja nije uzgajana po principima organske proizvodnje. Jedan od načina da u određenom periodu godine konzumirate isključivo organske proizvode, gdje ste upoznati sa njihovim načinom uzgoja, jeste da zasadite svoju baštu. Međutim, veliki broj ljudi će reći: Ja živim u urbanoj sredini, u stanu ili kući sa organičenim prostorom u dvorištu, i nemam mogućnosti za uzgojem domaćih proizvoda, iako imam motivaciju. Prema podacima MONSTAT-a, od ukupnog broja stanovnika Crne Gore 63.23% živi u urbanim  naseljima,  dok 36,77% živi u ruralnim naseljima. Ovaj podatak dovodi u vezu to zašto je potrebno da se stanovništvo u urbanim sredinama upozna sa pozitivnim stranama koje im zeleni kutak u njihovom životnom prostoru donosi. Za baštovanstvo nije potreban veliki prostor, a ovaj članak ima za cilj da to i prikaže. Da biste počeli da se bavite baštovanstvom potrebno je mnogo želje, jako malo truda i mali prostor koji imate na svom balkonu od stana ili kuće.

Baštovanstvo na balkonu zahtijeva manje vremena i manje truda od onog koji je potreban ljudima u ruralnim područjima, i na velikim obradivim površinama. Međutim, baštovanstvo na balkonu podrazumijeva da se ima velika motivacija i da se svakodnevno uči o novim metodama koje će unaprijediti voće ili povrće koje se uzgaja. Prije svega, potrebno je upoznati se sa tim koje kulture se mogu uzgajati na malom, organičenom prostoru. Od tih kultura, važno je odabrati sorte koje su otporne na nepovoljne uslove koji ih mogu zadesiti, ali svakako manje rizika imaju one koje se uzgajaju na balkonu, nego na otvorenom prostoru u njivi, kako je slučaj sa sortama koje se uzgajaju u ruralnim mjestima. Ne samo što ćete sebi u određenom periodu godine obezbijediti domaću, organsku hranu, već baštovanstvom na balkonu uređujete prostor u kojem živite, a neka istraživanja su čak pokazala da baštovanstvo smanjuje stres i poboljšava fokus, drugim riječima, utiče kako na psihičko, tako i na fizičko zdravlje. Hrana koju uzgajate na balkonu je hranljivija i ukusnija, pa je i to jedan od razloga zašto se stanovništvo danas sve više okreće ,,urbanom baštovanstvu“.

jana1

Izvor: Pinterest

 

Par ideja za biljke koje možete uzgajati na balkonu su: paradajz, peršun, zeleni luk, paprika i jagode. Osim navedenih, u saksijama na balkonu se mogu uzgajati i krastavac, zelena salata, pa čak i mahunarke (kakav je pasulj). Ovim biljkama je potrebno organsko, mineralno đubrivo, koje će pozitivno uticati na njihov rast i obezbijediti sve potrebne nutrijente. Takođe, jedna od ideja jeste i korišćenje komposta, koje se pravi odvajanjem svih organskih otpadaka iz stana tokom određenog vremena i njegovo pretvaranje i razlaganje u kasniju hranu za biljke koje proizvodite. Osim toga, važno je obezbijediti prostor u kojem će ove biljke imati dovoljno svjetlosti koja im je potrebna, kao i zaštita od hladnoća u određenom periodu godine. Navodnjavanje, odnosno zalivanje koje je poželjno da se radi svakodnevno, uticaće na bolje formiranje plodova. Ukoliko se odlučite da uzgajate lisnato povrće, kao što je zelena salata, potrebno je koristiti pliće posude, duboke do 15 centimetara. Ukoliko uzgajate veće biljke, odnosno one koje rastu visočije, kao što su na primjer paprika, paradajz ili krastavac, potrebne su vam posude duboke barem 30 centimetara. Sve je zaista jednostavno – kao što i zvuči. Ukoliko odlučite da se bavite baštovanstvom na balkonu, pronaći ćete mnogo ideja koje će vas još više inspirisati da uredite prostor i da vam to bude omiljena aktivnost u toku dana.

jana2

Izvor: The Guardian

 

Prema istraživanjima The Herb Exchange organizacije, procjenjuje se da će do 2050. godine svjetska populacija se povećati za više od 35 procenata. Da bi postojale dovoljne količine hrane za sve, sadašnja svjetska proizvodnja usjeva trebalo bi da se udvostruči. Sa druge strane, veći dio populacije živi u urbanim sredinama, pa potpuno opterećivanje poljoprivrednika nije praktično – niti je potrebno! Izađite na svoj balkon ili popločani dio dvorišta i pronašli ste savršeno okruženje za uzgoj hrane, i tako napravite održivi dom za sebe i svoju porodicu. Uzgajanje baštene hrane na balkonu je dobitak za vas, planetu i čovječanstvo. Čak i ukoliko živite usred grada, možete izaći na svoj balkon i ubrati neke proizvode, štedjeći putovanje do prodavnice, a samim tim i novac.

Baštovanstvo na balkonu razvija i druge ekološke navike, kao što je kreativna reciklaža. Kreativna reciklaža jeste još jedan efikasan način da iskoristite svoje baštensko okruženje na otvorenom uz malu cijenu, a da istovremeno povećate svoju ekološku prirodu. Umjesto da u prodavnici kupujete sadnice ili saksije koje su vam potrebne, vjerovatno ćete se poslužiti stvarima koje već posjedujete. Ukoliko ne želite da žrtvujete namještaj ili posuđe koje već koristite, to je u redu. Umesto toga, možete zaviriti u otpad koji planirate baciti. Postoji mnogo iznenađujućih i jednostavnih načina za recikliranje predmeta za vašu balkonsku baštu koji u suprotnom mogu ući u kantu za smeće. Neke od ideja su:

  • Koristite stare kante od farbe kao saksije za biljke koje uzgajate; ne zaboravite izbušiti rupu ili dvije kako bi ostatak vode nakon zalijevanja izašao;
  • Stare staklene tegle možete iskoristiti takođe kao saksije;
  • Izvucite fioke iz starog ormara koji ne koristite i iskoristite ih kao podlogu za saksije ili za one biljke kojima su listovi viseće forme;
  • Sadnju, odnosno rasade biljaka započnite u starim kartonima prije prebacivanja u baštu;
  • Drvene palete koje imate možete iskoristiti na mnogo načina prilikom pravljenja urbane bašte na balkonu.

Budite kreativni! Postoji puno mogućnosti za bavljenje kretivnom reciklažom u vašoj bašti na balkonu. Imajte na umu da izbjegavate korišćenje plastike ili gume prilikom uzgoj hrane. Toksini u ovim materijalima možda ih ne čine idealnim za biljke koje ćete jesti, ali mogu se iskoristiti kako bi se napravile interesantne saksije za uzgoj cvijeća, na primjer.  Prilikom korišćenja predmeta za uzgoj hrane, držite se metala, drveta i cigle prilikom kreativne reciklaže.

jana3

Izvor: The Herb Exchange

Trud i planiranje bašte na balkonu će se isplatiti kada pripremite večeru punu povrća koja je nastala iz vašeg napornog rada.

Vrijeme je da se ruke zaprljaju. Šta planirate posaditi i uzgajati u bašti?

Autorka: Jana Marjanović

Položaj ekoloških aktivista u Latinoamerici: Gvatemala

Prostor na kojem su živjeli domorodaćki narodi u Latinskoj Americi vremenom se smanjivao. Taj trend se nastavlja i danas.

Vlade Latinoameričkih država pokreću velike projekte koji ugrožavaju prostor na kojem žive domorodački narodi.

Širom svijeta povećana je potražnja za prirodnim resursima, kojih, između ostalog, ima na prostoru koji zovemo Latinska Amerika. Vlade ovih država nastoje da podsticajima privuku investicije koje su usmjere ka eksploataciji ovih resursa. Pravdaju svoje aktivnosti ekonomskim benefitima, a nezaposlenima obećavaju poslove.

Problem leži u tome što se ova bogatstva nalaze na prostoru gdje žive domorodački narodi, koji ne daju odobrenje za velike projekte i uništavanje njihove zemlje. Njihove aktivnosti, kojima brane i poseban način života, nerijetko ih koštaju glave.

Položaj ekoloških aktivista - Latinoamerika

Gvatemala je u periodu od 2000. do 2010. zabilježila 118 ubistava ekoloških aktivista i preko 2000 napada.

Gvatemala ima relativno dobar geografski položaj, koji je joj omogućava sprovođenje velikih projekata. Autoputevi, luke, željeznice – sve se gradi u velikom zahamu, naročito nakon investicija iz Kine.

world-data-locator-map-guatemala

izvor: Britannica

Hidroelektrana Xalala, na sjeveru Gvatemale, bila je predviđena za gradju tokom 2014. Zamišljena je kao druga najveća brana u Gvatemali. Njena izgradnja direktno bi uticala na narod koji živi u tim krajevima. Oko 15,000 ljudi postalo bi interno rasljeno jer bi morali da napuste svoje domove, a biodverzitet bi bio trajno narušen. Nakon snažnog otpora građana, projekat je obustavljen.

Ipak, sektor koji je zabilježio najviše stradalih ekoloških aktivista jeste sektor rudarstva. S obzirom na to da je u pitanju veliki biznis, kompanije koje su dobile koncesije na rudnike, ne žele tek tako da se odreknu velikih prihoda.

Vlada ove zemlje ne može da se pohvali dobrim rezulatima u oblasti napretka položaja ekoloških aktivista i aktivista za ljudska prava. Nakon što je uvela vanredno stanje 2014. godine, vlada se obračunala sa ekološkim aktivistima tako što je sprovela masovna hapšenja. U decembru 2014. godine, privatno obezbjeđenje Cemetos Progreso kompanije upucalo je i ubilo 8 aktivista Pajoques zajednice. Nakon ovoga, Vlada je ponovo uvela vanredno stanje i uhapsila preko 30 ekoloških aktivista. Arbitrarna hapšenja nisu rijetka pojava.

Pojedini smatraju da se nakon dugog i iscrpnog građanskog rata, koji se završio prije 24 godine, stvorio vakuum koji su iskoristile organizovane kriminalne grupe da utvrde svoje aktivnosti na terenu, ali i strane kompanije koje su prepoznale slabost države i to okrenule u svoju korist.

Položaj UN

Napori da se zaštite ekološki aktivisti dodatno je ojačano od strane Savjeta za Ljudska Prava, koje je u svojoj rezoluciji iz februara 2016, izrazilo „ozbiljnu zabrinutost“ za položaj ekoloških aktivista, pozvavši Vlade tih zemamlja da preuzmu veće napore za sigurnu i održivu zajednicu. Konvencija 169 Međunarodne Organizacije Rada jedina je koja se specifično bavi domorodačkim narodima i plemenima. Član 15 i član 6, eksplicitno nalažu vladama da sprovedu konsultacije i započnu projekte tek nakon dobijenog odobrenja od naroda koji živi na spornom prostoru. Ovi članovi odnose se na sve prostore, poput rudnika ili šuma, bez obzira jesu li u vlasnišvu države.

Preporuke

U preporukama koje je objavio Global Witness stoji da je neophodno preuzimanje odgovornosti, funkcionisanje tužilaštva i drugih grana vlasti, garancije za bezbjednost ugroženih lica. Traži se i odgovornost stranih kompanije i isplata obeštećenja porodicima stradalih.

Andrija Tomić

Zlatni broj, Fibonačijev niz, Arhitektura

 

parthenon

Ljepota  arhitektonskih objekata zavisi od više faktora. Najvažniji su proporcionalnost i harmoničnost. Harmonična proporcija najbolje se ogleda u proporcijama zlatnog presjeka.

Po  Euklidu ona glasi :

b:a = a:(a+b)  ili „Manje  prema  Većem   kao  Veće  prema Cjelini.“

duzi

Ako je  a= 1.0 onda je b=0.618  tj.  a+b= 1.618 i ova veličina je poznata kao zlatna sredina (zlatni broj) ili zlatni presjek. Predstavlja se grčkim slovom Fi  i to je iracionalan broj:     ϕ=1.6180339887499

Pravougaonik, čije su stranice u odnosu 1: ϕ naziva se zlatnim pravougaonikom. To su 13/8, 21/13, 34/21, 55/34…… Arhitektura antike i srednjeg vijeka koristila je u projektovanju proporcije u skladu sa zlatnim presjekom. Zato objekti iz tog perioda izgledaju proporcionalno, skladno i lijepo. Zlatni broj su koristili i slikari, muzičari, fizičari… a sve zbog toga što je ovaj broj utkan u samu prirodu i sva živa bića jer sve što se razvija  čini to u određenim koracima. ϕ  je i u proporcijama lica, ritmu otkucaja srca, strukturi DNK,..

notre-dame

Zlatni broj je vezan i za Fibonačijev niz. To je niz brojeva:  0, 1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21, 34, 55, 89, 144…Polazeći od brojeva 0 i 1 svaki sledeći broj je jednak zbiru prethodna dva.

Ako podijelimo svaki broj Fibonačijevog niza sa njegovim prethodnikom dobijamo niz brojeva koji konvergira upravo broju  1.6180339887499…

Grafički Fibonačijev niz se predstavlja crtanjem kvadrata. Počinjemo sa dva kvadrata dužine stranice 1, koje nacrtamo jedan do drugog. Zatim iznad ta dva kvadrata nacrtamo kvadrat dužine stranice 2 (1+1=2). Zatim pored tako dobijenog pravougaonika 1+2 nacrtamo kvadrat dužine stranice 3. Ako nastavimo sa dodavanjem novih kvadrata na sliku, takvih da je stranica novog kvadrata jednaka zbiru dužina stranica prethodna dva, dobijamo kvadrate čije su dužine stranica jednake brojevima Fibonačijevog niza.

puz-zlatni-presek

Kada u tako dobijene kvadrate ucrtamo kružne lukove, dobijamo spiralu, koja je veoma dobra aproksimacija spirala koje se pojavljuju u prirodi kod puževa,  u rasporedu semenki kod biljaka…izgledu galaksija. A sve je to ljepše prikazano u filmu:

 

Fotografije i tekst preuzeti sa bloga: nadgradnja.wordpress.com

Matematika mišljenja

Autor: Milica Đukić


Prve susrete sa apstraktnim, napravili smo kao djeca, vjerovatno se ne sjećajući istih. Znamo da su naša prva pitanja bila vezana za ljude, okolinu i nas same. Ticala su se upotrebnih i kvalitativnih vrijednosti stvari, najčešće, ali i značenja,uzroka i posledica određenih pojava. Što je pitanje uopštenije, ono je i apstraktnije; i upravo tu dolazimo do kontradikcije da sve krajnje banalno jeste i krajnje apstraktno. Dakle, naša logika radi od jednog momenta sa ograničenim brojem premisa do određenog momenta. Ograničeni smo od svuda. U svakodnevici misao rijetko dolazi u kontakt sa tim graničnim slučajevima, ali ti susreti se, naravno, dešavaju. Priču sam počela pominjanjem djeteta, jer ono je važno. Osnovni gonič, ili primarni mehanizam mišljenja a onda i saznanja je radoznalost. Svaka potreba, pa i potreba za radošću saznanja dolazi tek onda kada se javi nedostatak, u ovom slučaju – zapitanost pred nečim. Djeca najbolje primjećuju okolinu jer za njih je sve novo, interesantno i, samim tim, izazovno. Na žalost i na sreću, iskustvom se oduševljenost prostim pojavama gubi, jer one nisu više nove za nas, a nove nemamo kad da tražimo. Za odgovore koje nismo dobili, nemamo više vremena, a za one koje smo dobili ne marimo sad toliko, kad su se sve egzistencijalne krošnje sručile na nas u vidu računa za struju, kredita i ostalih dugovanja.
Ako ste platili svoj stan i ostale dažbine, a to vjerovatno nije dovoljno, dobro je što ste ovdje; a ako pak niste, opet je dobro što ste tu…makar se na kratko nećete sjećati tog duga.
Ako nekada obratite pažnju, primjetićete da su ljudi skloni generalzaciji i linearnom zaključivanju. Između ova dva pojma nema velikih razlika. Generalizacija je donošenje opšteg zaključka na osnovu nekoliko primjera koji će važiti za sve srodne slučajeve. Problem je u tome što ne možemo znati da li je uzorak na osnovu koga zaključujemo dovoljno velik, niti da li obuhvata reprezentativne primjere vrste; a problem može biti i to što ne možemo garantovati da će neko pravilo važiti za neispitane slučajeve – jer, možda postoje neke manje uočljive osobine koje ipak taj slučaj mogu učiniti izuzetkom. Evo jednog banalnog i ilustrativnog primjera: konji su sisari, psi su sisari, ljudi su sisari – svi se sisari prvobitno hrane mlijekom i žive na kopnu; međutim kitovi, koji jesu sisari, žive u vodi. Mi jako često generalizujemo, kada pretpostavljamo rezultat fudbalskog meča, pripremamo putovanje, kupujemo patike, ili spremamo ispit…Prosto, bez generalizacije, čovjek bi bio prilično nesposoban za aktivan život. Linearno razmišljanje je proces u kom zahvaljujući rezultatu djelovanja jednog pravila na neku premisu, zaključujemo rezultat djelovanja tog istog pravila na srodnu premisu. Generalizacija je oblik linearnog razmišljanja koji uopštava, dok linearno mišljenje je i ono suprotnog smjera, kada na osnovu krupnijeg domena zaključimo nešto o pojedinačnim djelovima. Za generalizaciju je potrebno više obuhvaćenih slučajeva i ona se odnosi na neka svojstva bića/predmeta, dok linearnost može da se primjeni, uz vjerovatniju tačnost, samo uz pomoć jednog primjera i češće se odnosi na količinu ili posledice. Na primjer, drugi semestar je duži od prvog, dakle naporniji je. Ovo su
razlike primjećene u praktičnoj upotrebi, pri čemu često griješimo razmišljajući pomenutim načinima, a opet su nam potrebni.
No, ništa od ovog nije naročito novo. Sve to nekako intuitivno lako naslućujemo; čak se damo i zavarati da linearnost neće omašiti u „lakim“ slučajevima, ali….hoće. Jedan će nam jako prost primjer to i pokazati: davno smo učili množenje, pa su nam rekli da je svaki broj pomnožen jedinicom jednak sebi samome, to važi i za samu jedinicu, jer ona je broj kao i ostali, 1*1=1. Ako ovaj proizvod pomnožimo sa 1, dobićemo isti rezultat kao u prethodnom množenju: 1*1*1=1. Dobro, ovo je lako: 1*1*1*1=1. Pravilo je prosto…mogu da množim koliko god hocu puta jedinicom, to će zauvijek biti 1. E pa, i neće baš. Zašto? Uradili smo tri slučaja, uočili lako pravilo i potpuno smisleno zaključili da će 1∞=1∗1∗1…∗1=1, međutim ključno je ono „zauvijek“. Zauvijek znači beskonačno u budućem vremenu i prostoru. Ako naše pravilo prikažemo linijom, ta će se linija nesmetano pružati u nekom konačnom vremenu (za konačan broj množenja jedinice sa jedinicom), problem je u tome što ne znamo šta se dešava sa prostorom i vremenom u beskonačnosti, to jest, ne možemo tvrditi da su konstantni, tako se negdje u toj beskonačnosti naša linearnost vjerovatno gubi i postaje kriva. Naravno, niko nije umanjio sebe i uskočio u „običan“ grafik funkcije da prošeta do beskonačnosti i vidi šta se tamo dešava. To su mnogo elegantnije matematičari uradili za nas dokazavši konvergenciju (nagomilavanje ka jednoj tački,tj. vrijednosti) niza koji se u beskonačnosti ponaša kao 1∞, a to je lim𝑛→∞(1+1𝑛)𝑛
Oni nisu samo dokazali, već i izračunali tu vrijednost, koja je poznata kao Ojlerov broj ili Neperova konstanta, približno jednaka 2,71.
Još jedan primjer, koji je oko nas, tačnije iznad nas, jeste atmosfera. Promjena temperature atmosfere je čist prikaz nelinearnosti i stepenice na koju bi se lako sapleli. Temperatura prvog sloja opada skoro linearno sa 17 na -52 stepena Celzijusa, jer se udaljavamo od Zemlje; temperatura drugog sloja raste do +10 stepeni Celzijusa. Srednji pojas atmosfere je najhladniji i u njemu temperatura pada na -80 stepeni Celzijusa. A onda, u poslednjim slojevima, temperatura rapidno raste pod uticajem Sunčevog zračenja. Na ovom primjeru vidimo, da iako se visina linearno povećava, to se sa temperaturom neće dešavati. Ali to se, naravno, ne dešava bez razloga, već postoje faktori koji na to utiču – apsorpcija UV zraka, emisije sa Zemljine površine, Sunce, struktura atmosfere…
Kada pomislite da ćete skriptu od 50 strana naučiti za 5h, jer ste za prvih sat vremena naučili 10 strana, razmislite još jednom. Umor, struktura gradiva, doba dana, sve su to faktori koji vam mogu sabotirati planove. I još jedan tipičan linearan zaključak, koji je jednako vjerovatan kao i nevjerovatan iz naše perspektive: za Svemir i njegov poredak, ljudi su nebitni…jer, sitni smo, neuočljivi u tom globalnom sistemu. Da li smo?

Platonova ontologija i Hegelova filozofija: Operativnost Platonovog symploke kao Hegelovo „lukavstvo uma“

Izdvajamo zaključak iz seminarskog rada Vuka Trnavca na temu ,,Platonova ontologija i Hegelova filozofija: Operativnost Platonovog symploke kao Hegelovo „lukavstvo uma“. “

U kratkom zaključku ću pokušati da konkretnim pojmovima objasnim šta sam suštinski hteo da kažem. Primeri će biti iz jedne sfere istorije o kojoj Hegel nije mogao da položi račun, a koja se iz današnje perspektive takođe može podvesti pod duh i kulturu, a to je sport. Ovi primeri naizgled mogu delovati banalno, jer se tiču sfere istorije fudbala, koja je od “mikro plana istorije”, sve višim stepenom prisutnosti i aktuelizacije u životu ljudi postala ono što bi Hegel nazvao “svetskom istorijom”. Iako bi bilo možda prikladnije za pandan fudbalu u rimskom svetu uzeti gladijatorske igre, a nekog od savremenih vođa ili samog Hitlera za pandan Cezaru, čije postupke Hegel navodi u primeru za lukavstvo uma, to ipak nije slučaj. Jedan od razloga je što ne treba zaboraviti ni gladijatorski ustanak kao Spartakov sukob sa Cezarom, što je, mora se priznati, svakako oblik u kojem se duh u odnosu gospodara i roba ospoljava kroz rad, odnosno želju i strast kao put ka slobodi.

Kada neko pomene pojam „božije ruke“ u kontekstu fudbala, svima koji su iole upoznati sa istorijom ovog sporta, biće jasno da je reč o svojevrsnom presedanu u ovoj igri, jer je Diego Armando Maradona dao gol rukom, a veliko je pitanje da li je imao nameru baš to da uradi, odnosno da li su želje i strasti bile usmerene ka tome što će se dogoditi (pojam božije ruke) ili ka samom pogotku. Blaži oblik ovoga se vidi na primeru čuvenog šuta u “sredinu” Siniše Mihajlovića u meču Crvene Zvezde protiv Bajerna iz Minhena 1991. u polufinalu Kupa Evropskih Šampiona, koji je rezultirao autogolom. Niz je ovakvih i primera iz mnogo važnijih oblika delatnosti koji su ušli u ljudsku istoriju. Ove pojave je najlakše iskazati kroz onu čuvenu rečenicu: „to je nepravda” ili “slučajnost” za prvi primer, odnosno to je “sreća” ili nekim sličnim izrazom za drugi, međutim treba postaviti pitanje, da li postoji neka “logika” te nepravde, slučajnosti i sreće kojom se piše svetska istorija?

Da li je ove pojave mnogo pravilnije iskazati kroz stav: “to je bio splet okolnosti”?. Dakle nešto nije bilo planirano od strane želja i strasti subjekta, ali spram vremenskog posmatrnja toga, odnosno pokretne slike večnosti, kako bi Platon odredio vremenitost kao večnost, može se reći tako je moralo biti, čim je tako i bilo.

Dakle ovakvi i slični postupci verovatno nisu bili jasno osvešćene ideje, strasti i želje njihovih konkretnih nosilaca, ali svakako jesu činovi, koji su se razvili u pojam kao što je “božija ruka” kao ono konkretno.

Vrativši se u diskurs filozofa koje je razmatrao ovaj rad treba zaključiti da je Hegel splet svoje filozofije ostvario upravo pojmom lukavstva uma koji se, kao što je za Platonovu ontologiju symploke, za njegovu filozofiju apsolutnog duha pokazao kao najoperativniji, odnosno onaj koji pravi most između različitih filozofskih problema i tako dolazi do celine, odnosno istine njegove filozofije.

Analiza / Pleme Mapuče, istorija i borba za nezavisnost koja traje i danas

Južna Amerika porijeklo je mnogih naroda. Kada su je Evropljani i afrički robovi naseljavali, značajno su doprinijeli promjeni tog prostora. Veliki dio domorodačkog stanovništa je istrijebljen, kako ratovima i oružjem, tako i bolestima koji su stranci donijeli u njihove zemlje. Vremenom se broj domorodaca drastično smanjio.

Mapuče je narod koji živi u današnjoj Argentini i Čileu. Oni su najbrojnije pleme iz grupe Araukanaca. Iako se grupa sastoji od više plemena, najpoznatija su tri: Mapuče, Picunče i Huiličle, odnosno „ljudi zemlje“, „ljudi sa sjevera“ i „ljudi juga“. Ovoj grupi pripada još plemena, koji se razlilkuju po jeziku, ali Mapuče je najpoznatije, naročito po svojoj političkoj borbi.

mapuche_woman_chile

Žena iz plemena Mapuče Izvor: wikimedia

Period španskog osvajanja Čilea započeo je 1541. godine, dolaskom Pedra de Valdivia, a završio 1598. smrću Martina Garsije Onjeza. Araukanski rat je bio dugotrajni konflikt između naroda Mapuče i Španaca. Araukanija je oblast u Čileu, a naziv su namentuli Španci za prostor na kojem živi pleme Mapuče. Originalno, njihov prostor nalazi se između rijeka Itata i Tolten, a granica sa Špancima upostavljena na je rijeci Bio Bio.

Rat je podrazumijevao i nasilno uzimanje dobara, lov na ljude (roblje), opsade, i još mnogo toga. Na početku rata Španci su imali prednost, međutim situacija se mijenja nakon bitke kod Kuralabe (1598) i Uništenja sedam gradova. Bitka kod Kuralabe, često nazvan i Katastrofa Kuralabe, je događaj u kojem su Mapuči, predvođi vođom Pelantarom, iznenadili Špance i ubii Onjeza.

Uništenje sedam gradova je događaj koji je uslijedio nakon bitke kod Kutalabe. Nakon saznanja da je ubijen Španac Onjez, Mapuči su pokrenuli operaciju uništenja ili nasilnog iseljavanja stanovništa sedam gradova pod španskom kontrolom. Tokom ratova Mapuče bi se ujedinile u veće grupe i izabrale vođu, koji nosi titutlu toki (u prevodu sjekira). Možda riječ „operaciju“ treba zamjeniti nekom prigodnijom, ali ova svakako objašnjava posljedicu španske okupacije. Ovim dešavanjima granice su postale jasnije, a Mapuči su zadržali svoju nezavisnost do 19-og vijeka, kada je gube nakon čileanskog rata za nezavinost.

Špancima je ovo značilo mnogo više od samo teritorije. Gubitkom tog prostora, gube i ljudske i prirodne resurse koji su bili neophodni. U narednim godinama Španci se koncentrišu na druge prostore Čilea koji ekonomski eksploatišu, a požarima se služe kako bi „očistili taj prostor“. Kako je njihov imuni sistem manje otporan na pojedine bolesti, populacija domorodaca se vremenom smanjivala a populacija pridošlica povećavala. Nakon Araukanskog rata, Španci nikada nisu uspjeli da upostave održivu kontrolu južno od Bio Bio rijeke. Tokom okupacije Araukanije (1861-1883), čileanska vojska okupirala je njihovo stanište i tako je ih inkorporirala u ono što je danas Čile.

mapuche_map

Prostor gdje danas žive. Izvor fotografije: http://patagonia-under-siege.blogspot.com

Mapuče govore svojim mapuče ili mapudungun jezikom (mapu-zemlja, dungun-govor, govoriti), ali uglavnom se služe španskim. Gotovo nijedna vlada u Čileu i Argentini im nije bila naklonjena, tako da je vremenom njihov jezik gotovo u potpunosti zamijenjen španskim. Razni pritisci i progoni uticali su na to da se Mapuči organizuju politički. Nakon uspostavljanja demokratije u Čileu (gdje se danas i nalazi većina pripadnika ovog plemena), počeo je proces organizacije u kojem oni zahtjevaju veća prava i autonomiju, konkretno se pominju tri stvari: autonomija u oblasti pravnih nadležnosti, vraćanje domorodačke zemlje i kulturni identitet. Njihova borba je poznata narodima Južne Amerike, a njihov aktivizam od 1990-ih nazvan je Mapuče konfliktom.

Mapuče pleme bavilo se poljoprivredom i ratarstvom, a njihova kulutra bila je pod uticajem Inka i Španaca. Bogatstvo kulutre ogleda se u mitovima koji se prenose usmenim putem, a imali su i vrhovno biće. Bili su šamani i vršili su šamanske obrade javno. Šamanizam je vjerovanje da svijetom vladaju nepoznate sile, a podrazumijeva i prinošenje žrtava. Danas je teže prepoznati šta je od njihove bogate kulure možda nastalo pod uticajem Inka ili Španaca.

y0p2pa4

Mapuče zastava usvojena 1991. (izvor fotografije: reddit)

Zvanični podaci iz 2017. godine pokazuju da danas u Čileu živi oko 1,745,000 onih koji se izjašnjavaju kao pripadnici ovog naroda. Tokom diktature Pinočea mnogo njihove zemlje je konfiskovano i preuzeto od strane velikih kompanija, a oni su se preselili u veće gradove zbog ekonomskih razloga. Danas, njihova borba se najviše zasniva na povratku zemlje i većoj autonomiji.

Augusto Pinoče bio je čileanski diktator koji je vladao od 1974. do 1990. Perioda njegove vladavine sjećaju se mnogi Čileanci, a posljedice se osjećaju i danas. Naime, vladavina se zasnivala na represiji i upravo je u Čileu testiran neoliberalni kapitalizam po američkom receptu. Pogubnosti te politike i takvog sistema Čileanci ni danas ne mogu da se riješe. Vlasti su  koritile „anti-teroristički“ zakon bi se obračunavali i vršili represiju nad plemenom Mapuče i ljevičarskim organizacijama. Ovaj zakon i dalje je na snazi, pa se mnogi pitaju da li je Čile uopšte demokratija, ako ga demokratske vlade nakon 2000ih nisu stavile van snage.

Krajem 2019, veliki broj ljudi našao se na ulicama glavnog grada da protestuje zbog loše ekonomske situacije. Podršku su im dali i Mapuči, ne samo zbog borbe za svoja prava jer loša ekonomska situacija pogađa i njih, pogotovo jer su slabije plaćeni u odnosu na ostatak stanovništva.

59b

Sa protesta 2019. Izvor: facebook

Ostaje samo da vidimo da li za ovaj narod dolaze bolja vremena sa većim stepenom autonomije i više prava, ili je njihov slučaj zauvijek zatvoren.

Autor: Andrija Tomić

Analiza / Ko su Senitalci? Priča o ljudima koji hiljadama godina žive izlovani

Dvadeset i prvi vijek obično se označava kao vijek u kojem je globalizacija dostigla maksimum i nastavlja da probija nove granice. Danas je povezanost ljudi i zemalja kao nikada do sada. Komunikacija sa jednog na drugi kraj planete uspostavlja se u svega par minuta, a sve više stvari možete obavljati i od kuće sa svog telefona ili laptopa. Tako više i nema potrebe, ponekad bezuspješno, tražiti za literaturom koja se rijetko nalazi u slabo opremljenim bibliotekama, već dosta infomacija možemo pronaći na internetu. Tačno je da postoje i mnogi vidovi manipulacije i teorija zavjere kojima je dosta ljudi podloćno, međutim to je tema za drugu priliku.

Ono što je većini ljudi dostupno, barem na globalnom sjeveru, jeste mapa svijeta koja je veoma laka za korišćenje. Naime, u svega par klikova možete pretražiti svaki kutak zemljane kugle. U pojedinim dijelovima svijeta, infomacije, odnosno fotografije i satelitski snimci su uneseni do detalja tako da možete vidjeti i kako izgleda vaše dvorište iz perspektive uličnog posmatrača (donekle, i pomalo zvuči zastrašujuće). Gugl mape možete koristiti i za javni prevoz u velikim gradovima, a često i u onim manjim koji su dobro organizovani.

Sve ovo navodi na pomisao da je naša planeta dobro istražena i da ne postoji dio, barem kopneni, gdje ljudska noga nije kročila. Okeani pokrivaju oko 70% planete, a činjenica je da je svega 5% okeana istraženo. Sa druge strane, što se kopna tiče, svega oko 17% nije istraženo. Moramo priznati da je okeane mnogo teže istraživati nego kopno. Više faktora utiče na to, a jedan od presudnih je nedostatak tehnologije i novca koji bi pomogli u bržem i pouzdanijem istraživanju.

Uzimajući u obzir da je oko 17% kopna neistraženo, onda svakako imamo i na umu da na tim prostorima žive ljudi. Većina tih neistraženih prostora na kojem žive ljudi nalaze se u prašumama Južne Amerike, ali i Africi i Novoj Gvineji.

Senitalci su narod koji živi na ostrvu Sjeverni Senital u Bengalskom zalivu. Iako daleko od teritorijalne Indije, njhovo ostrvo pripada teritoriji Indije. Smatra se jednim od najizolovanijih mjesta na zemlji, a populacija ostrva nema nikakvu komunikaciju sa ostatkom svijeta.

north_sentinel_island

Ostrvo Sjeverni Senitel, izvor: wikimedia

Vlasti Indije zakonom su uredili odnose prema tom plemenu. Vlasti su prethodno pokušale da uspostave kontakt sa Senitalcima. Tako je 1967. pokrenut program istraživanja ostrva i Sentilaca, koji je nakon tragičnih posljedica konačno ugašan 1990-ih godina. Ideja je bila da se donesu pokloni stanovnicima ostrva i tako dobije njihova naklonost i smanji mogućnost neprijateljskog djelovanja. Slično nešto pokušala je 1974. i ekipa Nacionalne Geografije, međutim opet je rezultat bio isti: Senitalci nisu htjeli da uspotave komunikaciju sa spoljnim svijetom i borbeno su branili svoju teritoriju od stranaca.

Ostrvo se može pronaći na Gugl mapi, ali samo iz vazduha. Ostrvo je prekriveno gustom vegetacijom i drvećem, tako da ne možemo znati šta se zapravo dešava u srcu ostrva. Pretpostavka je da se hrane biljem i kokosom, kao i životinjama koje žive na ostrvu. Takođe, poznato je da se bave ribolovom pa su stoga i indijske vlasti zabranile ribolov u blizini ostrva kako se ne bi narušavao riblji fond.

O njima se zna malo pa zbog toga i stoji samo pretpostavka da su došli iz Afrike prije 60 000 godina, ali se pouzdano zna da su tamne puti, kovrdžave kose i da nisu visokog rasta. To pokazuju satelitski snimci koji su napravljeni prethodnih godina, najvažnije oni posle 2004. nakon velikog cunamija, koji su pokazali da su Senitalci preživjeli. Nije poznato kojim jezikom komuniciraju.

52b28d40-f084-11e8-b0fe-c62dccd2d711_1280x720_164309

izvor: South China Morning Post

Fotografija napravljena 2004. pokazuje stanovnika ovog ostrva kako strijelom namjerava da pogodi čovjeka koji je napravio ovu fotografiju.


U novembru 2018. jedan Amerikanac, misionar, pokušao je da dođe do ostrva. U toj namjeri je i uspio, međutim, nije uspio da se vrati nazad jer je na ostrvu ubijen. Ovo vjerovatno ne dolazi kao iznenađenje uzimajući u obzir zaštitičku nastrojenost koji ima ovo pleme. Indijske vlasti pokrenule su istragu i došli do 400 metara udaljenosti od ostrva, ali je operacija obustavljena kako bi se izbjegao sukob. Iako klasifikovano kao ubistvo, optužnice neće biti podignute, jer je ostrvo i pleme pod zaštitom.

Tačan broj stanovnika ostrva nije poznat, ali naučnici smatraju da je broj manji od hiljadu, odnosno svega par stotina. Takođe, istorija i nauka nas uče da u ovakvim situacijama treba postupati dosta pažljivo. Svaki susret sa ljudima koji nisu sa ostrva može imati fatalan ishod za Senitalce. Naime, njihov imuni sistem nije vremenom postao imun na iste bakterije i bolesti kao što su imuni sistemi kod drugih ljudi.

Mnogi pokreću debatu da li treba „žrtvovati“ pojedina plemena kako bi se istražio njihov način života, jezik, kultura. Na taj način bi navodno dobili istorijski i naučno vrijedne informacije, međutim postavlja se pitanje etike i šta će nam sve te informacije kada tog plemena, koje je samo po sebi svjetsko bogatstvo i nasljedstvo, više neće biti. Vjerovatno je najbolje ne narušavati njihov sistem i pusititi ih da žive na tom ostrvu onako kako su i to do sada radili.

Autor: Andrija Tomić